Da odmah na početku riješimo dilemu: Moguće je energetski obnoviti stambene zgrade pod zaštitom, i to ne samo stambene, već i svih drugih namjena. Prvenstveno, danas nam to dopuštaju konzervatori, zatim tehnologiFja, sustavi i materijali koji su razvijeni upravo u tu svrhu, te na kraju zakonska regulativa i članstvo u Europskoj uniji koja nas potiče i usmjerava (ponekad sufinancira), ne samo u energetsku obnovu, već u cjelovitu obnovu.
Prilikom obnove zgrada pod zaštitom bitnu odrednicu čini pravni status, tako razlikujemo dvije kategorije, pojedinačno zaštićena kulturna dobra i zgrade koje se nalaze unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline. Kod pojedinačno zaštićenih zgrada obnova će se provoditi u znatno strožim uvjetima, nego onih u zaštićenoj cjelini. Tako da nakon podnošenja zahtjeva za stručno mišljenje, koje se može, ali ne mora zatražiti, nadležni konzervatorski ured će nakon valorizacije kulturnog dobra/zgrade, izdati konzervatorske smjernice. Da bi se ubrzao proces pružanja jasnih smjernica o ocjeni i unapređenju energetskog stanja Ministarstvo kulture i medija izdaje Preporuke za primjenu mjera energetske učinkovitosti na graditeljskoj baštini.
Predmetne preporuke daju jasan hodogram aktivnosti prilikom energetske obnove, protokole i procedure te preporuke za izradu projekta energetske obnove. No, da li je energetska obnova sama po sebi dovoljna, odnosno ima li smisla?
Gospodarenje energijom i očuvanje topline samo je jedan od ukupno sedam temeljnih zahtjeva za građevinu. Ne moramo pretpostavljati, već smo svjedoci (nedavni potresi!) da takve zgrade ne zadovoljavaju trenutno važeće propise mehaničke otpornosti i stabilnosti, ali i ostale temeljne zahtjeve. Stoga je prema važećoj zakonskoj regulativi, nužno, prilikom izrade glavnog projekta zgrade analizirati postojeće stanje zgrade te dati prijedlog mjera i procjenu investicije u dijelu mehaničke otpornosti i stabilnosti, sigurnosti u slučaju požara te zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine izdaje Smjernice za izradu analize postojećeg stanja zgrade kao pomoć projektantima u izradi takve analize. Da pojasnimo, zakonska regulativa Vas ne obvezuje da paralelno s energetskom obnovom provodite konstruktivnu obnovu, poboljšavate sigurnost u slučaju požara i unutarnje klimatske uvjete, već da kao investitor dobijete cjelovitu informaciju u kakvom se stanju zgrada nalazi, te da se odlučite koji model obnove ćete primijeniti, sukladno troškovnoj učinkovitosti mjera i ograničenjima primjene sukladno stručnom mišljenju nadležnog konzervatorskog ureda.
Tako da obnova konstrukcije zgrade u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost ne mora nužno biti najviše razine, zapravo je jako skupo i teško postići takvu razinu, a niti mjere energetske učinkovitosti ne moraju nužno biti takve da zadovolje zahtjeve za nove zgrade, odnosno standard zgrada gotovo nulte energije. Novim Tehničkim propisom o izmjeni i dopunama tehničkog propisa za građevinske konstrukcije dan je prijedlog zahvata i radova obzirom na razinu obnove i kategoriju zgrade, dok su donesenim Programom mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije dane procijenjene vrijednosti radova i usluga konstrukcijske obnove ovisno o kategoriji zgrade i razini obnove.
Cjelovita obnova podrazumijeva cjelovitu obnovu građevinske konstrukcije do određene razine te primjenu mjera kojom se ispunjavaju drugi temeljni zahtjevi – gospodarenje energijom i očuvanje topline sa primjenom OIE (energetska obnova), mjere poboljšanja sigurnosti u slučaju požara, mjere poboljšanja unutarnjih klimatskih uvjeta i druge mjere. To su najčešće mjere zamjene vanjske stolarije, ugradnja toplinske izolacije vanjskih zidova (na pročelja najčešće s unutarnje strane, dok se uglavnom na dvorišnoj strani i zabatima dopušta aplikacija na vanjsku stranu zidova), toplinska izolacija stropa/krova prema negrijanom potkrovlju/podrumu, centralizacija i modernizacija sustava grijanja, pripreme potrošne tople vode, hlađenja i ventilacije uz primjenu obnovljivih izvora energije (OIE), ukoliko je moguće, modernizacija sustava rasvjete, ugradnja centralnog nadzornog i upravljačkog sustava, smanjenje potrošnje vode i druge mjere. Cjelovitom obnovom se postižu značajnije uštede toplinske energije na godišnjoj razini te udobnost unutarnjeg prostora. Cjelovitom obnovom se rješava problem kapilarne vlage i kondenzacije na unutarnjim plohama zidova (potrebno razlikovati te dvije pojave!) koja je izražena u ukopanim prostorima i na sjevernim pročeljima. Nadalje, cjelovita obnova može uključivati prenamjenu nekorištenih tavanskih i podrumskih prostora u korisne prostore za stanovanje ili druge namjene te dati dodanu vrijednost zgradi.
S druge strane, pojedinačne mjere obnove odnose se na pojedinačnu obnovu građevinskog elementa zgrade kao npr. samo obnova vanjske ovojnice zgrade, zamjena prozora i zamjena i/ili ugradnja učinkovitijeg tehničkog sustava zgrade. Često nestručna pojedinačna obnova rezultira neželjenim posljedicama. Npr. zamjenom stare vanjske stolarije novom koja ima manje propuštanje zraka, utječe se na broj izmjena zraka u prostoru i time povećanja relativne vlažnosti zraka te pojavom plijesni i gljivica na slabo ventiliranim i hladnim dijelovima zidova (kutevi, iza ormara i sl.).
Posebice kod starih zgrada pod zaštitom treba imati na umu da materijali i sustavi koji se koriste budu paropropusni kako bi omogućili „disanje“ građevinskih struktura. Tako se preporuča kod aplikacija toplinske izolacije na unutarnjoj strani vanjskog zida da bude na bazi perlita, aerogela, kalcij-silikata ili hempcreta (biokompozit načinjen od unutarnje drvne jezgre od sječke konoplje i veziva na bazi vapna) i drugo. Također, na dvostrukoj stolariji moguće je energetski poboljšati unutarnje krilo prozora ugradnjom dvostrukog IZO-stakla sa low-E premazom, odnosno napraviti energetski učinkovitu repliku. Primjera dobre prakse cjelovite obnove u Hrvatskoj ima, ali ne u tako velikoj mjeri. Primjerice, cjelovitom rekonstrukcijom pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra Dvorca Bračak u Energetski centar Bračak, zgrada je iz energetskog razreda E prešla u razred B prema potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje koristeći pri tome 88% udjela obnovljivih izvora energije za svoj rad, dok je u nedavnim potresima ostala „neokrznuta“.
Zgrade pod zaštitom sadrže tipološke i stilske karakteristike vremena u kojem su izgrađene, povijesno-umjetnički značaj, sociološki značaj, građevinsku i kulturnu vrijednost, imaju dušu. Iako svaku zgradu treba promotriti zasebno (nema jednoznačnih rješenja za sve zgrade) te je cjelovita obnova takvih zgrada skupa, moramo priznati da ipak ne premašuje sve koristi za zajednicu i društvo u cjelini.
