U srcu Venezuele nalazi se mjesto na kojem se događa jedinstveni meteorološki fenomen. Iz neba iznad jezera Maracaibo, koje se proteže na impresivnih 13.210 četvornih kilometara i jedno je od najstarijih jezera na našem planetu, 160 dana godišnje, 9 do 10 sati dnevno, sijevaju munje koje se još nazivaju Catatumbo munje.

Kako počinje kišna sezona oko listopada, inače mirno jezero Maracaibo pretvara se u pozornicu za ples svjetlosti koja dolazi iz munja. Iznad ove vodene površine bljesne do 28 munja u minuti. A ako govorimo o gustoći munja po četvornom kilometru, ovdje ih bljesne čak 233 munje. Stoga nije iznenađujuće što je ovo mjesto zaslužilo prestižan naslov šampiona munja, što je potvrđeno studijom koja je koristila podatke NASA-ina senzora za snimanje munja.

Catatumbo munje, u prijevodu “Catatumbo” znači “kuća groma”, ostaju zagonetka koja i dalje fascinira znanstvenike. Iako postoje različite teorije, nijedna nije dokazana. Ovo atmosfersko čudo događa se na mjestu gdje se rijeka Catatumbo ulijeva u jezero Maracaibo.

Munje dolaze iz golemih olujnih oblaka, viših od 1 kilometar, iz kojih munje dolaze 16 do 40 puta u moinuti.  Zanimljivo je da se ovaj bljesak materijalizira tijekom 140 do 160 noći svake godine, obuhvaćajući zadivljujućih 9 do 10 sati dnevno, pri čemu munje bljeskaju nevjerojatnih 16 do 40 puta svake minute.

Znanstvenici tvrde da jedinstven rekljef ove regije igra ključnu ulogu u formiranju Catatumbo oluja. Kako vjetrovi prelaze preko jezera Maracaibo i močvarnih ravnica, koje ga okružuju, sudaraju se s visokim planinskim grebenima Anda, planinama Perijá (koje dosežu visinu od 3.750 metara ili 12.000 stopa) i Cordillera Mérida, koji ravnicu okružuju s tri strane. Zajedno s toplinom i vlagom, koja se nakuplja po ravnicama, dolazi do stvaranja električnih naboja pa kako se zračne mase destabiliziraju zbog planina, dolazi do intenzivnih grmljavinskih oluja.

Rezultat je gotovo neprekidno sijevanje munja, uglavnom unutar oblaka.