Znanstvenici diljem svijeta marljivo rade na razvijanju alternativnih zamjena za plastiku, te svako malo otkrijemo neki novi kreativan način za izradu prirodnih verzija plastike koje neće naštetiti planeti. Jedno od tih kreativnih rješenja je i bioplastika izrađena od kaktusa.
Sandra Pascoe Ortiz je meksička znanstvenica koja je razvila bioplastiku koja iskorištava svojstva jedne uobičajene vrste sočne biljke koja se nalazi u cijeloj meksičkoj pustinji, kao i na većem dijelu američkog kontinenta, a to je kaktus. Takva izrada plastike od kaktusa ne zahtijeva sirovu naftu poput tradicionalne plastike i ima sposobnost nestajanja za tri mjeseca na otvorenom ili za samo dva tjedna ako je u kontaktu s vodom.

U početku su radili testiranja s tri biljke – Nopalom, Alojom i Pitayom. Na kraju se Nopal pokazao kao najbolji izbor. Sirovina ovog bioplastičnog materijala dolazi iz najdeblje tekućine koja se nalazi u soku od kaktusa tako da prvo što rade kako bi proizveli ovaj materijal, je vađenje soka iz kaktusa. Nakon toga se dodaju druge prirodne tvari kao što su glicerin i prirodni proteini, a u nekim slučajevima koriste se i prirodne boje za poboljšanje izgleda i konzistencije proizvoda. Cijeli istraživački tim koji radi na proizvodnji ovog materijala, trenutno eksperimentira s različitim vrstama bioplastičnih formula kako bi testirao karakteristike poput otpornosti ili elastičnosti.

Ortiz je u jednom intervjuu za Forbes rekla: “Bilo je nekoliko publikacija koje su govorile o različitim materijalima od kojih se može napraviti biorazgradiva plastika, uključujući neke biljke. U ovom slučaju nopal kaktus ima određena kemijska svojstva s kojima sam smatrala da bi bilo izvedivo dobiti polimer, da bi se, ako se kombinira s nekim drugim prirodnim tvarima, dobila netoksična biorazgradiva plastika. Postupakom nastaje smjesa spojeva čija je baza nopal. Potpuno je netoksičan, sve materijale koje koristimo mogle bi jesti životinje i ljudi i ne bi nanijeli štetu.”

Sama Ortiz je čak okusila materijal tijekom razvoja istraživanja kako bi dokazala njegovu sigurnost ako ga konzumiraju životinje u divljini ili morska bića u oceanima. To znači da ako bilo koji od ovih materijala završi u oceanu, neće predstavljati problem ako se slučajno pojede, a osim toga vrlo brzo bi se otopio i nestao.

Ortiz se nada kako će se ova bioplastika koristiti za širok spektar proizvoda poput ambalaže i vrećica i tako spriječiti neke od problema vezanih za tradicionalnu plastiku. Ovim istraživanjem i proizvodnjom alternativnih materijala sigurnih za planet želi svima poručiti da nikad nije kasno početi mijenjati stvari. Svakog dana postoji nova prilika da stvari učinimo boljima, pa ako učinimo sve što možemo, ima nade da preokrenemo svu štetu koju smo nanijeli planeti.