Srednja temperatura u mediteranskom bazenu porasla je za 1,4 stupnja Celzijusa od kraja 19. stoljeća, u usporedbi s globalnim prosjekom od 1,1 stupnja – i u odsutnoj ciljanoj dekarbonizaciji, predviđa se porast temperatura za dodatnih 1,5 stupnjeva do 2050. Očekuje se da će porast temperatura povećati hidrološku varijabilnost, povećavajući rizik od suše, vodenog stresa, šumskih požara, poplava te će zamjetno promijeniti mediteransku klimu. U ovoj studiji slučaja ispitujemo posljedice promjenjive klime za mediteranske zajednice i gospodarstva. Usredotočeni na aspekte klimatskih promjena povezanih s toplinom i oborinama, premda će i obalne poplave imati utjecaja.
Kako mediteranska klima može postati oštrija?
Mediteranska klima mogla bi se mijenjati na više načina kako temperature rastu, stres vode raste, a oborine postaju hlapljivije, što će zauzvrat stvoriti višestruke posljedice od požara do širenja bolesti.
Vrućina: Klimatske projekcije pokazuju da će se broj dana s maksimalnom temperaturom iznad 37 stupnjeva povećavati posvuda u mediteranskoj regiji, uz udvostručavanje u sjevernoj Africi, južnoj Španjolskoj i Turskoj do 2050. godine.
Suša: U Italiji, Portugalu, Španjolskoj i dijelovima Grčke i Turske, predviđa se da će se kiše tijekom tople i suhe sezone od travnja do rujna smanjiti za čak 10% do 2030. i čak 20% do 2050. Do 2050. godine , uvjeti suše mogli bi vladati najmanje šest mjeseci svake godine na tim područjima.
Vodeni stres: Mnogi bazeni mogu zabilježiti pad od približno 10 posto u zalihama vode do 2030. i do 25 posto do 2050. Vodeni stres je već visok u većini zemalja Sredozemlja, a izuzetno visok u Maroku i Libiji. Predviđa se da će pad opskrbe pojačati vodeni stres u svim mediteranskim zemljama od sada do 2050. godine, s najvećim rastom u Grčkoj, Maroku i Španjolskoj.
Šumski požari: Predviđa se da će povećana razina vrućine i suhoće uzrokovati da veća područja (do udvostručenja sadašnjih područja na Iberijskom poluotoku) izgaraju od šumskih požara.
Bolest: Visoke ljetne temperature također su povezane sa sve većom učestalošću groznice zapadnog Nila u Europi. U ljeto 2019. zabilježen je prvi zabilježeni slučaj zaraze virusom zapadnog Nila čak sjeverno od Njemačke. Istraživači su već predvidjeli da će se virus zapadnog Nila vjerojatno širiti do 2025., a dalje do 2050. godine.
Kako bi oštrija klima utjecala na poljoprivredu?
Gotovo polovica vrijednosti poljoprivredne proizvodnje mediteranske regije dolazi od četiri usjeva: grožđa (14 posto), pšenice, rajčice i maslina (po 9 posto). Od posljednje tri, mediteranske zemlje proizvode oko 90 posto ukupne globalne ponude. Usredotočeni smo na to kako će klimatske promjene vjerojatno promijeniti proizvodnju grožđa i vina u razdoblju do 2050. godine. Proizvodnja iz tradicionalnih regija za proizvodnju vina mogla bi se smanjiti kako se mijenja mediteranska klima, jer je vinova loza vrlo osjetljiva na kolebanja temperature i oborina, a također može biti pod utjecajem vodenog stresa i štete od tuče.
Istraživači su prognozirali širok raspon mogućih učinaka klimatskih promjena na prinose grožđa. Neke studije projiciraju da bi mediteransko područje pogodno za vinogradarstvo moglo pasti i do 70. Kako mediteranska regija postaje toplija, također je vjerojatno da određene sorte grožđa više neće rasti tamo gdje rastu sada (na primjer, Merlot u Bordeauxu), dok se istovremeno može povećati prilika za sadnju novih sorti. Određena rastuća područja u Italiji, Portugalu i Španjolskoj mogla bi doživjeti veliki pad proizvodnje ili čak kolaps. Neki istraživači predviđaju da bi zagrijavanje koje se predviđa u cijeloj Europi moglo omogućiti uzgoj vinskog grožđa u regijama sjevernije. Zapravo bi se europski pojas za uzgoj grožđa pomaknuo. Ali karakteristike mediteranskog vinogorja i vinarije ne mogu se ponoviti trenutno. Zapravo, možda se nikada neće podudarati, jer stjecanje slične razine iskustva u novim vinarskim regijama može potrajati generacijama.
Kakav bi utjecaj oštrija klima mogla imati na putovanja i turizam?
Putovanja i turizam, uključujući neizravne i inducirane utjecaje, generiraju u prosjeku oko 15 posto BDP-a mediteranskih zemalja. U određenim područjima lokalno gospodarstvo puno više ovisi o turizmu i analiziramo nekoliko tih gradova. Na primjer: Antalya, grad na plažama i odmaralištima s dva milijuna ljudi na južnoj obali Turske, svake godine privuče više od deset milijuna posjetitelja, oko 30 posto svih turista koji posjete zemlju. Predviđa se da će grad doživjeti značajan porast broja ljetnih dana (od lipnja do kolovoza) iznad 37 stupnjeva: oko 15 dana svakog ljeta do 2030. i približno 30 dana (10 dana u mjesecu) u 2050. Ti su mjeseci presudni za turističku industriju. Oni generiraju 40 posto posjeta svake godine i čine turističku potrošnju od oko 4,5 milijardi dolara, kao i oko 20 posto BDP-a Antalije i oko 2 posto turskog.
Kako se turizam i poljoprivredna industrija mogu prilagoditi?
Mediteranske destinacije mogle bi se prilagoditi klimatskim promjenama na više načina. Turistička odredišta mogla bi produljiti svoju sezonu kako se mijenja mediteranska klima. Međutim, ovo možda nije tako jednostavno kao nuđenje popusta. Veliki popusti već daju turistima poticaj za putovanja izvan ljetnih mjeseci, no vrhovi ljetnih posjeta ostaju stabilni tijekom posljednjih deset godina. Jedan od razloga za to je taj što su mnogi turisti ograničeni na putovanja tijekom školskih ili radnih praznika. Turistička odredišta mogu također ponuditi cjelogodišnje aktivnosti kako bi povećali protok turista tijekom mjeseci koji se danas smatraju sezonskima ili izvan sezone ili ciljaju različita tržišta poput onih koja se sazivaju za sastanke i konferencije.
