U Tübingenu nije rijetkost da se susjedi u stambenim zgradama organiziraju i kolektivno kupuju namirnice i kuhaju veganska jela. Ljudi koji žive u tim stambenim objektima često su politički aktivni, njeguju svijest o društvenim i ekološkim temama i doprinose kulturnoj sceni organizacijom koncerata, predavanja, festivala i zabava. “Hrana koja se nudi na tim događanjima obično je i veganska”, kaže za BBC Jenny Bröder, profesorica na sveučilištu koja u Tübingenu živi već 12 godina.
“Puno ljudi koje sam upoznao otkako sam se doselio su vegetarijanci ili vegani, i jednako je uobičajeno pitati jede li netko meso kao i pitati ima li alergije. Tübingen je čak i službeni sudionik Veganuaryja, godišnjeg izazova koji potiče ljude da postanu vegani za mjesec siječanj”, rekao je Alok Damodaran, vlasnik južnoindijskog kamiona s hranom u gradu.
“Zeleni” političari su dio Okružnog vijeća još od 1979. godine, a građani su poprilično upoznati s ekološkim problemima. Upravo taj osviješten i energičan duh podržava održive i zelene prakse u gradu. Primjerice, Amelie Dietenberger i Kajetan Krott tijekom pandemije počele su peći banana bread i prodavati ga. Isprva su pekle kruh ovisno o broju narudžbi koje bi zaprimile, ali su s vremenom građani prepoznali njihovu lokalnu inicijativu, odlučili ih podržati.
“Tübingen ima puno mladih ljudi, što se uklapa u naš projekt”, rekla je Dietenberger. “Sugrađanima se sviđa lokalna inicijativa i zato su nas odlučili podržati, a posebno cijene što proizvode isporučujemo u električnom automobilu.”
Vlasti grada stalno unapređuju infrastrukturu kako bi grad bio više ekološki prihvatljiv. Zbog širokih i dobro integriranih biciklističkih staza te visokih naknada za parkiranje, u gradu je transport automobilima poprilično nepraktičan. Također, u veljači 2022. godine donesen je zakon koji propisuje da se automobili više ne smiju voziti središnjem gradskom ulicom, a ulica je sada rezervirana isključivo za autobuse i bicikle. Javni prijevoz je besplatan vikendima i nakon 19 sati svim studentima, a subotom je putovanje autobusom besplatno za sve građane. U planu je u potpunosti učiniti transport autobusima besplatnim.
Osim toga, “Tübingen troši tri puta više po glavi stanovnika na biciklističku infrastrukturu od Kopenhagena”, rekao je gradonačelnik Boris Palmer.
U gradu je uveden i porez na ambalažu kojim se nameće dodatna naplata od pedeset centi na bilo koje jednokratno pakiranje, od šalica za kavu do tanjura za jelo. Čak se i kartonske kutije za pizzu i folija oporezuju bez obzira na to jesu li izrađeni od održivog ili recikliranog materijala. “Sve što je jednokratna upotreba bit će skuplje, na temelju načela da je neproizvodnja bolja od budućeg recikliranja ili odlaganja”, kaže Palmer.
Porez je u prvih nekoliko tjedana smanjio otpad u gradu za 15%, a ta brojka će nastaviti rasti jer sve više ljudi stječe naviku donositi vlastiti pribor za jelo, a restorani počinju nuditi posuđe za višekratnu upotrebu.
Međutim, McDonald’s koji se nalazi u gradu nije dobro prihvatio ovu mjeru za smanjenje otpada i odlučio je tužiti grad jer tvrdi da je teško prilagoditi se ovim zahtjevima. Nije, međutim, prvi put da je McDonald’s pokušao blokirati takav potez. Porez na ambalažu predložen je i u njemačkom gradu Kasselu 1990-ih, ali je tužba McDonald’sa poništila njihov pokušaj da smanje otpad.
Međutim, Palmer je uvjeren da će njihov porez na ambalažu prevladati na saslušanju slučaja u ožujku 2022. “Vjerujemo da grad ima pravo odrediti takav porez, a onda čak i velika tvrtka to mora prihvatiti. Ne mogu vjerovati zašto međunarodna tvrtka ne može prijeći na višekratnu upotrebu ako to može učiniti svaka mala tvrtka.”
Palmeru, koji je imenovan za gradonačelnika 2007., mnogi pripisuju zasluge za oblikovanje bolje zelene politike Tübingena. Tijekom njegovog mandata uvedeni su obvezni solarni fotonaponski sustavi na krovovima i besplatni autobusi subotom.
“Vidjeli smo smanjenje emisije ugljičnog dioksida po glavi stanovnika za 40% u posljednjih 15 godina, dok je gospodarstvo Tübingena poraslo za 40%“, rekao je. “Ovo nam daje nadu da bi mogao postojati način da prevladamo globalno zagrijavanje i nastavimo rasti.”
Iako se iz Tübingenovog modela može mnogo naučiti, možda je teško replicirati ove zelene prakse u druge gradove s obzirom na to da one proizlaze iz društvenog i političkog razumijevanja i svijesti o ekološkim temama.
