Odrastajući u rodnom Metkoviću, dizajnerica Matija Vuica od najranije dobi upoznata je se s čarima prirode i blagodatima takvog okruženja. Iako već dugi niz godina živi u Zagrebu, Metkoviću se uvijek rado vraća, posebice kada zna da ju tamo čeka njezina privatna zelena oaza.

“Sve u našem vrtu smo Jure i ja posadili s puno ljubavi i brige. Htjeli smo da u njemu bude svega. Započeli smo sa sredinom vrta kojeg zovemo kamenjar i u njemu je posađeno začinsko bilje i dva bora po sredini za koja nismo slutili koliki će izrasti. Sada su to ogromni, divni borovi okruženi raznim cvijećem – jako visoke lagestremije, Judino drvo koje ima predivne ružičaste cvjetove, puno ruža, tekoma, glicinija, jasmin…nema čega nema! Iza kuće je voćnjak u kojem su mandarine, limun i grejp. Ljeti kada dođemo, baš uživamo u pogledu i obavezno po travi hodamo bosi”, kaže nam Matija.

Iako su tu predivnu prirodu zamijenili gradskim asfaltom, Matija kaže da s prirodom ona i njezin partner Jurica Popović imaju neraskidivu vezu i da ih život u Zagrebu nije otuđio od nje. “Iako sam djetinjstvo provela igrajući se u šumi na brdu Predolac, na kojem je i smješten stari dio Metkovića, pa uz rijeku Neretvu, na njezinim zelenim obalama, u Zagrebu sam se odmah zaljubila u njegove parkove kao što su Maksimir i Ribnjak. Mada sam živjela gotovo po svim kvartovima, mir sam pronašla baš u samom centru”.

Upravo su zagrebačke zelene površine mjesto gdje odlazi pronaći mir i napuniti baterije. “Zrinjevac mi je najdraži jer sam tako organizirala život da baš preko Zrinjevca idem svaki dan na posao. Promatrač sam svih njegovih promjena posljednjih 20 i više godina, zastajkujem i divim se kad u proljeće procvjeta, na jesen kada mi je najljepši, prekriven tepihom od lišća i uvijek mi je žao kada ga pokupe. A tek kad se zaogrne bijelim prekrivačem….divan je! Bio je divan i kada smo se svi skupili ispod njegovih stabala nakon potresa, kao da smo baš tu bili na sigurnom. Strossmayerov trg je moje drugo omiljeno mjesto gdje sam provela puno vremena kada smo svi bili u izolaciji. Stross ima neku drugu čaroliju, ima nižih stabala i možeš se penjati po njima, ima neki svoj poseban mir koji mu daje monumentalni Meštrovićev spomenik, mjesto gdje se priroda stopila s urbanim umjetničkim okruženjem“, govori Matija.

Dokazano je da boravak u prirodi pozitivno utječe na čovjeka, a mnogi vjeruju da njezina energija ima iscjeliteljske moći. U to vjeruje i Matija koja često s Juricom prakticira grljenje drveća.

“Moj Jure je apsolutni zaljubljenik u prirodu i sve blagodati koje nam pruža. Ono što nisam znala od njega sam naučila. Prenio je na mene tu još veću ovisnost i potrebu biti dio prirodnih energetskih tokova i ljekovitosti te povezanosti. Oboje prakticiramo grljenje drveća i to nam donosi radost, ljepotu i mir. Još je intenzivnije kada to radite u dvoje obgrljeni oko stabla. Imala sam sreću igrati se sa zemljom, hodati bosa i verati se po borovima. Biti uzemljen i u dodiru s prirodom najveća je blagodat za naš organizam. Jedino od prirode možemo nekažnjivo krasti, uzimati, dijeliti, ona će nam samo biti zahvalna na tome. Pri tome, naravno, ne mislim na sječu šuma i ubijanje životinja, nego na njezine ljekovite sokove i bezgranične energetske izvore koje nam tako velikodušno nudi.“

Dašak prirode Matija i Jure unijeli su u svoj dom brojnim kućnim biljkama, a Matija sadi biljke oko svoga modnog ateliera. Osim toga, dizajnerica nam otkriva da se Jure više od 30 godina bavi alternativnom medicinom te da zdravlje održavaju biljnim pripravcima koje im on svakodnevno priprema.

“Jure je doktor u kući, ali ne bilo kakav. Imamo pravu biljnu apoteku, a neke pripravke radimo po posebnim receptima do kojih Jure dolazi u specijalnim časopisima na koje je pretplaćen dugi niz godina. On se zapravo bavi alternativnom medicinom već više od 30 godina, te bi u tom smislu bio i bolji sugovornik od mene. Postoji puno učinkovitih napitaka koje rado dijelimo sa svima koji su voljni prihvatiti. Naravno, sve to uzimamo dugo i kontinuirano, nema uspjeha preko noći. Priroda traži strpljenje. Svakako treba puno toga kombinirati i svaki dan, neovisno o tome jeste li bolesni ili ne. To je tema za sebe. Ali evo, primjera radi, kada sam prije puno godina imala poremećaj sa štitnjačom i trebala početi uzimati hormone, ja to nisam učinila nego nešto sasvim drugo. Također, kada sam se polomila na skijanju i trebala imati operaciju koljeno, nisam ni to. Kao što je poznato, uvijek sam na štiklama, zdrava sam, puna energije i samo da mogu raditi svoj posao“, otkriva Matija.

Partneri prakticiraju i zdravu prehranu. “Najvažnija je ishrana, ono što unosimo u sebe određuje naše zdravstveno stanje. Svaki dan kuham neko povrće, bar dva puta tjedno žitarice, kuham kruh od pira, heljde, raži; riža samo integralna, čokolada samo crna, voće koje pripada godišnjem dobu, limun uvijek, sve koštunjavo voće, sjemenke razne, sezonske salate i juhe. Naravno, sve na maslinovom ulju“.

Iako primjećuje da su ljudi počeli više brinuti o okolišu, smatra da se globalno još uvijek nismo dovoljno pokrenuli. Nada se da će neizvjesno vrijeme u kojem živimo potaknuti ljude na veće promjene.

“Svakako postoji sve više grupacija koje pokušavaju osvijestiti ljude za potrebitu brigu o okolišu i prirodnim bogatstvima uopće. No globalno bi trebalo puno više učiniti. Svjedoci smo pozitivnih pomaka, ali tek od nedavno samo neki ljudi recikliraju, a moja majka, koje nema već 20 godina, je to pod normalno radila cijeli život. Uvijek je odvajala biljni otpad od ostalog, a boce i papir stavljala sa strane. Rekla bih da danas više pričamo o svemu tome nego što djelujemo. Uvijek  je bilo onih kojima je stalo samo do toga kako će biti njima za njihove života, ali srećom postoji i druga strana, za sada malobrojnija, kojoj je stalo do budućnosti budućih pokoljenja. Vjerujem da će ta brojka osviještenih rasti, svjedoci smo toga posebno u ovom korona vremenu kako nalazimo utjehu u prirodi. Samo da se ne zaboravi kad se stanje popravi“, smatra Matija.

Osim u prirodi, dizajnerica pronalazi mir i spokoj u radu. Nakon potresa je preuredila atelier na adresi Trg bana Josipa Jelačića 2 u Zagrebu i ponovno se bacila na posao. Kako je održiva moda sve veći trend u svijetu, Matija nam je objasnila kako je to politika kojom se ona vodi od prvih dana rada.

“Jedva sam čekala da se vratimo na posao, iako nema ni svadbi, ni matura niti evenata, mi radimo kao da je baš sve u redu. Znam se našaliti da sada spremamo kolekciju za 2022. godinu, jer za sljedeću godinu smo već dosta toga pripremili. Optimistična sam po prirodi i vjerujem da će nakon svega ovoga biti procvat, samo se moramo strpjeti i naći mir u sebi. Ako održiva moda podrazumijeva sporu modu, kao odgovor na rastuću i agresivnu brzu modu jednokratnih proizvoda slabe kvalitete koja se masovno baca i čini jednog od najvećih zagađivača okoliša, onda ja svakako i od uvijek spadam u održivu modu. Nikad nisam štancala haljine, a pogotovo nisam nikad ništa bacila. Moja razmišljanja uvijek su išla u smjeru da se sve može prepraviti u nešto drugo umjesto da se baci. Tako sam i započela prije 40 godina, kupujući na Hreliću i prepravljajući odjeću u nešto svoje. Ono što ja radim je specifično, jer su unikatne haljine koje se dugo i sporo rade, a svaki komadić čipke koji ostane upotrijebi se za neku drugu haljinu. Ja zapravo recikliram cijelo vrijeme, samo to nisu jeftini, nego skupi materijali. Zasigurno ću nastaviti i dalje na isti način, a moje mušterije sigurno neće baciti moju haljinu, tim prije što znaju da im je mogu uvijek preurediti ili osvježiti da drugačije izgleda.  Moje je geslo: ništa se ne baca! Ono na čemu sada radim je nastavak turneje NOMADIKA kojom na jedan posve drugačiji način, obilazeći cijelu Hrvatsku, prezentiram svoju modu u nekim neobičnim okruženjima…onako nomadski“, rekla nam je za kraj.