Kolijevka koja se sada nalazi u našoj dječjoj sobi pripadala je mojoj baki. U njoj je davno prije mene spavao moj stric, a danas pripada našoj kćeri Lili, iako ona još uvijek radije spava s nama. Bilo nam je fora obnoviti nešto obiteljsko, nešto što imamo već godinama. Htjeli smo nešto naše,  ispričala nam je Matija Hiršman, virtualno nam otvarajući vrata svog bajkovitog doma, zelene oaze mira, gdje prevladava jednostavnost, ali kićena toplinom obitelji, kroz svaki cvijet i ukras koji je Matija pažljivo odabrala.

Kao da je netko stisnuo pauzu u fantaziranju o savršenom domu. Upravo tako izgleda Matijina kuća koju je uredila zajedno sa suprugom Antunom. Iako je on, kako nam je rekla, većinom bio zadužen za teže poslove, Matija je bila glavna i odgovorna za estetiku. Pažljivo je birala dekoracije, brinući se za svaki detalj, baš ništa ne prepuštajući slučaju, ali potpuno opušteno, bez strogih pravila i normi. Možda baš zbog toga Matijin dom apsolutno oduševljava.

Ekološke boje bez kemikalija 

Od svih prostorija koje je uredila, soba za njenu Lili bila joj je najdraža. Inspiraciju za uređenje pronalazila je na Internetu, a ideja da u sobi svi komadi namještaja budu rabljeni, došla je spontano.

“Oduvijek obožavam taj neki starinski stil uređenja dječje sobe, ali i stare komade namještaja generalno. Imaju svoju dušu i pričaju neku svoju priču. Kako bismo dobili taj ugođaj, morali smo obnoviti stari namještaj i tako se rodila ta ideja. Antun i ja smo zajedno krenuli u tu avanturu tijekom trudnoće. On mi je cijelo vrijeme pomagao s težim stvarima. Rezao je, pilio, spajao, šmirglao ako je trebalo šmirglati, mijenjao daske…“, prisjetila se Matija ističući pritom da su sve zajedno dogovarali, ponekad u hodu tijekom radova, a ponekad planski.

Tijekom cijelog procesa bilo joj je važno ne koristiti štetne kemikalije. Zbog toga je odabrala posebnu boju Annie Sloan koje je pronašla u De Colores Studiu. Riječ je o ekološkim bojama na bazi vode s niskim sadržajem organskih spojeva. Njima se mogu bojati zidovi i goli beton, drvo i metal, neovisno o tome je li riječ o unutarnjim ili vanjskim dijelovima.

“Odlučila sam se za tu vrstu jer ona ne zahtijeva pretjeranu pripremu. Nema nikakvog mirisa i nije toksična. Ne zahtijeva temeljnu boju, što mi je cijeli proces znatno olakšalo budući da sam bila trudna. Sve sam obojila tim bojama sama, a prijateljica mi je jednom rekla da još samo našu mačku nisam obojila s tom bojom“, kroz smijeh nam je rekla.

Ljudi svašta bacaju 

Osim kolijevke, Matija je iskoristila i stari ormar koji je njena obitelj odlučila baciti. U šali kaže da nisu prepoznali ogroman potencijal koji se krije iza škripajućih vrata. Sve su to popravili, premazali bojom, a ormar, koji je star gotovo sto godina, sada ima svoju funkciju i mjesto u Lilijinoj sobi.

Obnovili su i ormarić koji su prije nekoliko godina pronašli doslovno na smetlištu. Ljudi bacaju svašta. Čak i predmete i komade namještaja koji su upotrebljivi, a koji uz malo truda mogu izgledati kao iz svjetskih kataloga najskupljih proizvoda.

“Sami smo napravili i policu i previjalište za bebu. To je zapravo napravljeno od klasičnog, običnog stola, koji bi inače završio u smeću. Stolica koju vidite u sobi bila je oštećena kada smo ju pronašli. Antun je to popravio i sada ima svoje mjesto kod nas“, kaže Matija.

‘Udahnuo im je novi život’ 

U sobu su postavili čak i otpad od rezanja namještaja. Vrlo jednostavno, Matijin je suprug od starih kuhinjskih fronti, koje su bile za otpad, napravio mjesto za igru za njihovu kćer.

“Udahnuo im je novi život, napravio joj je kuhinju. Izradio je kompletan kostur i dizajn, sve je sam oslikao i dao napraviti samoljepljivu tapetu. Zajedno smo bojali i ovo je rezultat“, ponosno je dodala.

Da zelena boja i cvijeće ne prevladava samo u unutarnjem dijelu njihovog doma, potvrđuje i činjenica da sve više ulažu u svoj vrt. Želeći svoje dijete od malena učiti o suživotu s prirodom, a da pritom prati proces rasta i sazrijevanje hrane, odlučili su uzgajati svoje povrće.

“Čak i prije Lili nas smo dvoje razgovarali o tome da bismo htjeli, jednoga dana kada budemo imali djecu, posaditi nešto svoje, da nije špricano, a da dijete naučimo cijelom procesu uzgajanja. To nekako opisuje i našu životnu filozofiju, da valja biti uporan i strpljiv u životu. Baš kao što čekaš da biljka izraste, brineš za nju ako je bolesna ili ako su uvjeti vani loši, tako treba i u životu, nikada ne odustajati i biti ustrajan“, objasnila je.

Baš kao i u procesu uređenja, kada često ne ide sve prema planu, ali kada slijediš životnu filozofiju i održivost, sve se nekako samo posloži. Zajedničkim snagama stvori se prostor koji izgleda kao da je netko stisnuo pauzu u fantaziranju o savršenom domu. Stari komadi namještaja koji imaju svoju povijest i priču, na ovaj način postaju dio njihove.