Mnogi od nas bismo voljeli reći kako činimo sve da živimo održivije, no činjenica je da nam je i dalje teško odreći se nekih stvari na koje smo naučeni. Mnogi i dalje misle da je preteško napraviti takve promjene ili da možda promjena koju će baš oni napraviti neće donijeti nikakve globalne rezultate, ali zapravo nećete ni znati dok se ne potrudite.
Kada nam sve vijesti svijeta nisu dovoljna motivacija, ponekad ta motivacija dolazi od ljudi koji su nam bliži, koji su “obični ljudi” kao mi i koji su svojim odlukama postigli ono što mi želimo već neko vrijeme, ali nikako da se pokrenemo. S time na umu, popričali smo s domaćom dizajnericom nakita koja svojim načinom života i rada svima može biti odlična motivacija. Koja će iskreno reći kako održiv način života zaista zahtijeva dosta odricanja, ali da ono što dobivate zauzvrat je sto puta bolje.
Zamolili smo dizajnericu nakita Martinu Tompić, koja stoji iza brenda Ayelen, da nam ispriča kako se počela baviti izradom nakita, gdje crpi inspiraciju, koliko se održiv način života odražava u njezinom poslovanju te kakve savjete može dati onima koji žele živjeti održivije.
Kada ste počeli dizajnirati nakit?
Nakit sam počela raditi prije 15 godina, od materijala iz prirode – kosti, perle, kamenčići i koža. S metalurgijom se bavim dvije godine. To je izrada rukotvorina od metala – srebra, mesinga i bakra, s dodatkom školjki, prirodnih kristala i poludragog kamenja visoke kvalitete.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe, u šumama, planinama, divljoj prirodi, biljkama na livadama, morskom svijetu, svemiru i Mjesecu, u nekim davnim vremenima i čarolijama.
Je li nakit koji izrađujete unikatan?
Budući da svaki komad radim 100% ručno, onda je svaki i unikatan jer je nemoguće izraditi identične komade, a naročito kada su kristali u pitanju. Radim neki dizajn koji ponavljam, a često i unikatne kreacije koje su želje kupaca, odnosno custom made, po narudžbi.
Kako biste opisali osobu koja nosi vaš nakit?
Osoba koja nosi moje kreacije rekla bih da je pomalo divljeg duha, voli sanjariti i maštati, a potreban joj je i dašak čarolije te nečeg drugačijeg. Ta osoba voli prirodu i vidi nešto više u mojim kreacijama od samog komada nakita. Poruka koja stoji iza moga brenda, mislim da se to najbolje vidi u vizualu koji sam kreirala s jednom domaćom ilustratoricom. Sinergija, povezanost kopnenog i morskog ekosustava, a Mjesec i zvijezde su simboli sanjarenja i preobrazbe za mene.
Kako se održivost odražava u vašem poslovanju?
Svoju kreativnu priču započela sam prije kojih 14 godina, kad sam se kao hobijem s prijateljicom počela baviti reciklažom i redizajnom vintage odjeće (CycleRecycle). Pokušavam što više reciklirati sav metal koji mi ostaje pri izradi – što znači da imam jako malo otpada kod stvaranja i trudim se imati ekološki prihvatljiv materijal za izradu, kao i ambalažu. Koristim lanene vrećice za nakit na sajmovima, kartonske kutijice i pokušavam cijelo pakiranje zaokružiti da bude 100% papir i razgradivo. Uskoro izbacujem i novi proizvod – platneni ceker s mojim logom.
Kada ste počeli obraćati više pažnje na svoj učinak na planet i promijenili navike kako biste živjeli što održivije?
Oduvijek sam prirodnjak i veliki zaljubljenik u prirodu, naročito onu divlju, ali da računam kada sam osvještenije počela mijenjati navike i živjeti održivije, rekla bih prije otprilike tri godine.
Koje promjene ste prvo napravili i kada? Što danas prakticirate?
Već dugi niz godina sam vegetarijanka, iz više razloga; kao prvo, prevelika ljubav prema životinjama. Drugo, jednostavno mi je postalo odbojno, a potrebu uopće nisam osjećala nakon prestanka. Drugim riječima, osluškivala sam svoje tijelo. I treće, osjećam se zdravije bez unosa mesa. Svakome tko razmišlja o vegetarijanstvu ili veganstvu preporučujem da sluša svoje tijelo i potrebe, a ne trendove ili nešto drugo i da se dobro informiraju o prehrani bez mesa, koju moraju upotpuniti biljnim proteinima i kvalitetnim namirnicama. Jako mi je važno pronaći domaće proizvode od naših OPG-ova, susjeda ili poznanika. Puno toga možemo i sami napraviti doma, što ne oduzima puno vremena, niti je cjenovno skupo – ali znamo što jedemo. Nikad više neću uzeti plastičnu vrećicu, te općenito izbjegavam sve u plastičnoj ambalaži. Počela sam upotrebljavati kruti sapun za ruke i kruti sapun za tuširanje, kupujem slatkiše u papirnatoj ambalaži, boce za vodu od održivih materijala, posuđe od održivih materijala, deterdžente koji nisu štetni za podvodne vode ili okoliš u razgradivoj ambalaži, kompostabilne vrećice za pseći izmet i slično.
Što biste savjetovali osobi koja tek želi početi živjeti održivim načinom života?
Moji prijedlozi su da ljudi prvo pogledaju neke od edukativnih dokumentaraca, iz kojih će saznati važne informacije i možda malo više osvijestiti činjenicu što se to zbilja događa u cijelome svijetu, a to znači i svima nama. Neki od njih koji su i mene osvijestili, šokirali i potaknuli na velike promjene su: “A plastic ocean”, “A life on our planet”, “Kiss the ground” i “Mission Blue”. Pogledala sam ih jako puno, ali ovi su mi nekako najdraži jer konkretno argumentiraju i objašnjavaju šokantno stanje naše planete i što tek slijedi.
Drugo, zapratite neke od stranica na društvenim mrežama koje informiraju o alternativama, održivijem načinu života, ili imaju proizvode s kojima već od danas možete zamijeniti puno toga u vašoj kući i svakodnevici. Neki od njih su Zero Waste Croatia, Marko Capek, ZMAG i Bioroot.
Imate li kakve ciljeve vezane za održivost na kojima mislite raditi u budućnosti?
Pa definitivno se još više povezati s nekim organizacijama i možda aktivnije raditi na nekim organiziranim projektima s temom zaštite okoliša, a vjerujem da će se to dogoditi u suradnji sa Zero Waste Croatia. Naravno, još više u svom životu primijeniti minimalistički način života, s prioritetima baziranim na sporijem i svjesnijem načinu življenja u skladu s prirodom, a na proljeće radim i sadim u svom prvom vrtu.
