Martina i Ana organiziraju dječji proljetni kamp: ‘Želimo djecu u zagrljaju prirode’

GREEN_300_listici_sredina

Odgoj na malo drugačiji način

Povezanost s prirodom je, smatraju Ana i Martina, ključna za kvalitetan odgoj, a otuđenost od prirode i odraslog je čovjeka dovela do problema. Stoga, iz godine u godinu, svojim primjerom pokušavaju motivirati djecu i njihove roditelje.

To je svojevrsna proslava proljeća, čišćenje proljećem i obnavljanje energije te početak nove sezone prirode, ali i života, ovako nam je odgojiteljica Martina Josipović opisala proljetni kamp za djecu koji se održava u sklopu Projekta Stablo života. Ondje djeca bosonoga trče šumskim putevima, ruku prljavih do lakata od zemlje i trave, sadeći biljke i proučavajući sjemena. To je, smatra Martina, najbolji način da upoznaju svijet oko sebe – slobodno i u prirodi.

“Naše su proljetne aktivnosti razigrane i pune života i radosti, povezane s buđenjem prirode, a naša je misija promijeniti koncepte učenja koji ne služe djeci nego odraslima, a najbitnije od svega – želimo djecu u zagrljaj prirode”, slikovito je opisala Martina koja radionice organizira uz pomoć svoje prijateljice Ane. U šali kažu da su one šaptačice biljkama, da razumiju što svaki list želi reći.

Ta je povezanost, smatraju, ključna za kvalitetan odgoj, a otuđenost od prirode i odraslog je čovjeka dovela do problema. Stoga, iz godine u godinu, svojim primjerom pokušavaju motivirati djecu i njihove roditelje. U svojim kampovima trude se djeci kroz tzv. neprimjetno učenje, kroz praktične životne aktivnosti, pobliže objasniti svijet. Tako će jedan dan s djecom saditi i sijati biljke, učiti o proljetnicama u šumi, od prikupljenog bilja izrađivati ljekovite tinkture i raditi herbarij.

‘Potraga za vilinskim krugom i fantastičnim gnomom’

“U našim šetnjama izrađujemo ‘on the go’ herbarij uspomena u koje zapisujemo impresije kroz priču biljaka, stvaramo dnevnik prirode. Pročišćavamo svoje misli prirodom i izrađujemo ljekovite pušleke za kađenje kako bismo pročistili i naše prostore”, objašnjava Martina.

Osim toga, održavaju i STEMA radionicu o četiri elementa prirode. Kroz niz zanimljivih eksperimenata djeci će pokazati mogućnost proizvodnje energije na “zeleni” način. Naime, i Martina i Ana kroz svoj rad promoviraju održiviji način života, gdje nema nepotrebnog otpada, a sve se radi u skladu s prirodom. Tako su djeci za posljednji dan kampa pripremile posebnu potragu za blagom pod nazivom “Potragu za vilinskim krugom i fantastičnim gnomom”.

Nevidljiva tinta i čarobni napitak

“To su zanimljivi izazovi, šumski zadatci, poruke s nevidljivom tintom, pripovijedanje u šumi o čudesnom šumskom svijetu i izradi vilinskih i gnomovskih kućica u deblima, rješavamo i šifrirane šumske poruke, učimo prepoznati biljke i stvoriti šumske čarobne napitke”, kaže Martina.

Iako ovaj model poprilično podsjeća na Waldorfski model učenja i odgoja djece, Martina kaže kako se ne voli stavljati u kutije.

“Nismo pripadnice niti pobornice niti jednog pokreta u ničemu, upravo zbog pritisaka i težnji koje predstavljaju. Smatramo da je roditeljstvo u današnje doba izazovnije nego ikada u povijesti ljudskog postojanja…toliko nametanja, pritisaka, očekivanja i dobronamjernih informacija i ograničavanja…a sve potrebno je u potpunosti se prepustiti trenutku i instinktivno osjetiti vlastite potrebe i potrebe vlastitog djeteta“, rekla nam je ranije kada smo razgovarali o zimskom kampu.

‘Nema lošeg vremena, samo loše odjeće’ 

“Interes za naše kampove je podjednako zastupljen ali zbog lijepog vremena ipak je interes ‘mrvicu’ veći za proljetni kamp. Naime, još uvijek postoji mala barijera prema boravku na otvorenome u zimskim danima, iako mi smatramo da ne postoji loše vrijeme nego samo neprikladna odjeća i obuća”, dodala je.

Ipak, primjećuje da se ta percepcija polagano usvaja i kod nas – otvara se svijest o važnosti povezivanja s prirodom u svim godišnjim dobima. Pozitivno je, kaže, dozvoliti djeci da osjete monotoniju zime i da nisu konstantno stimulirana kako to inače u užurbanoj svakodnevici biva.

“Najčudesniji trenutci se uglavnom događaju izvan onoga što planiramo i zato se uvijek trudimo zadržati čistoću trenutka i biti vođeni situacijskim poticajima bez obzira na planirano jer tada se stvaraju čudesne kreacije i počinju putovanja u kojima djeca stvaraju vječne slike znanja koje ostaju trajno zapisane”.

Kroz svoje iskustvo, primijetila je da je prirodno okruženje najbolje za razvoj djeteta. Ono će najbolje funkcionirati na otvorenom, u parku ili u šumi, gdje će uz pomoć roditelja i odgajatelja otkrivati nova znanja.

PHOTOS BY: Unsplash, Privatni album / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.