Kada čujete da netko priča o zero waste načinu života odnosno životu bez plastike, većini je i dalje teško to zamisliti. Kako živjeti normalan život, s minimalno odricanja i ne koristiti plastiku? Kako smanjiti svoj ugljični otisak? Kako smanjiti količinu otpada koju proizvodimo?
To su sve pitanja koja se sigurno svi sve češće pitamo i vjerojatno nam treba netko tko će nam sve to lijepo objasniti i pokazati. Sva sreća takvi ljudi postoje, a jedan od njih je Marko Capek, ekološki aktivist, specijaliziran u području energetike.

Više od 10 godina, Marko se bavi zaštitom okoliša, izrađuje svoju kozmetiku i deterdžente, zagovornik je svjesnog načina života, bavi se edukacijama, radionicama i projektima ekološke tematike, a zadnjih par godina je u potpunosti izbacio plastiku iz svog života te radi na tome da smanji svoj ugljični otisak. Završio je studij energetike, stekao iskustvo kroz rad za UN, te kroz svoja putovanja po svijetu, razna istraživanja, edukacije i aktivizam.

Marko je pokretač stranice “Održivi Život” gdje se možete educirati o raznim ekološkim temama, a nudi i mogućnost suradnje i organiziranja radionica za druge. Osim toga, jedan je od osnivača udruge Terra Hub Croatia, koja se bavi provođenjem projekata koji se odnose na zelene tehnologije, pravilno gospodarenje otpadom, društvenu odgovornost, održivost i brojnim drugim gorućim temama.
Marka smo zamolili da nam objasni malo bolje kako živjeti bez plastike, koliko je teško izrađivati svoje deterdžente, kakvim ekološkim projektima se trenutno bavi i kakve savjete ima za nas koji smo tek na početku puta zelenijeg života.

Kada ste prvi put postali svjesni svog učinka na okoliš, odnosno kada ste odlučili promijeniti svoje navike da budete što više u skladu s prirodom? Je li vas nešto konkretno potaknulo na to?

Vjerujem da sam s time krenuo kada sam bio mali i kad me tata vodio u šumu, kad smo radili luk i strijelu, palili vatru itd. Teško je boraviti u prirodi, a ne osjetiti njezinu velikost, snagu ali i krhkost. Život me odnio kroz 15 godina rada u području zaštite okoliša, što kroz zaposlenje na fakultetu, kroz programe Ujedinjenih naroda na kojima sam radio oko 10 godina te kroz svoja putovanja diljem svijeta. Kroz svoj profesionalni rad i kroz svoja putovanja te kroz aktivnosti kao što su ronjenje, freediving i surfanje, nagledao sam se ekoloških katastrofa koje smo nanijeli oceanu, šumama, Amazoni. Kad ugledate plažu punu plastike, da li ona bila u Nikaragvi, Maroku ili u Hrvatskoj, to čovjeka mijenja, i ako imate srce i relativno bistar um, učinit ćete promjene da se to više ne događa.

Koliko je bilo teško prijeći na zero waste način života i izbaciti plastiku iz svakodnevice?

Najteži je korak osvijestiti isto, odnosno vidjeti kroz svoju ustaljenu mehaniku, nagon i naviku. Potrebna je čvrsta odluka i namjera. Bez toga ne živimo svjesno, prisutno i prisno. Ostalo što nam treba je samo vještina koja se polagano uči. U većim gradovima situacija je olakšana jer postoje već specijalizirane trgovine koje omogućuju život s jako malo otpada ili bez njega. Vjerujem da je prvi korak pronaći trgovine i načine kupovine da se generira što manje otpada, da se biraju proizvodi koji nisu u štetnim pakiranjima ili da se kupuje u rinfuzi. Ja “zero waste” način života nazivam “život s jako malo otpada”. Mi neminovno uvijek generiramo otpad, no velika je razlika kakav te da li se isti može ponovno reciklirati i uporabiti. Ja preferiram kupnju u rinfuzi gdje većinom dođem sa svojim vrećicama, spremnicima i slično. No “zero waste” ne staje samo u namirnicama , nego je i stil života. On uključuje sva materijalna dobra kao što su odjeća i obuća, koje možemo naći u second hand trgovinama, ali i “zero waste” ili “nula otpada” u našem unutarnjem “ja”. Treba znati otpustiti sve obrasce ponašanja koja nas zaustavljaju ili sputavaju, a posebice krivnju, strah, ljutnju, bijes, zamjeravanja, pravdanja, tugu, sram itd.
Čuli ste frazu “ideš mi na jetru”. Primjerice, jetra je direktno vezana za bijes i ljutnju te ako živimo kroz ljutnju i bijes, negativno djelujemo na sam organ. Sve je to povezano. Drugi primjer je trenutni medijski fokus na strah oko korone. Ono što bi bilo produktivno je propagirati pozitivne primjere ozdravljenja, a ne strah koji i dalje umanjuje imunitet svih koji žive kroz njega.

Kako biste ljudima približili ovaj koncept, recite nam koliko je teško izrađivati sapune, deterdžente i slično? Je li skuplje ili jeftinije i koliko vremena se okvirno potroši na samu izradu?

Većina proizvoda koje radimo su jeftiniji, zdraviji i sama izrada traje puno kraće nego odlasci u trgovine i drogerije. Primjerice, sapun za pranje tijela i lica napravi se za sat vremena i suši oko mjesec dana. Ovakva kocka sapuna dovoljna je za godinu dana za jedno kućanstvo a materijal dođe oko 100 kuna. Uz to sapun je zdraviji za kožu nego industrijski preparati i 100% prirodan, biorazgradiv i kompostabilan. Neki proizvodi kao što su balzam za usne, dezodorans i slično gotovi su za nekoliko minuta. Do sada nisam naišao na proizvode koji bi me došli skuplje.

Kada i s kojim ciljem ste pokrenuli stranicu “Održivi Život”?

“In Lak’ech Ala K’in”. Ovo je prekrasna majanska rečenica koja kaže “Ja sam isto ono što i ti.” ili na drugi način “Život koji teče u meni je isto i život koji teče u tebi.” Mi smo svi u različitim fizičkim oblicima, ali smo dio jedne kreacije. Biti dio te kreacije, infiltrirati se, osjetiti Život u sebi i pomoći drugima, uključujući životinjama i biljkama da u svojem životu mogu uživati i cvasti. Biti onaj koji čuva, ne onaj koji uništava. To je smisao “Održivog Života” koji je nastao da bi bio živa platforma za one koji žele razdiobu znanja i informacija prema tom višem obliku Sebe. Cilj Održivog Života je stvaranje zajednice i razdioba informacija te spoznaja da svatko može krenuti od sebe i tako mijenjati svijet oko sebe.

Prošla godina nas je šokirala na razne načine, od pandemije do potresa, ali goruća tema bile su i klimatske promjene. Mislite li da su ljudi sada osvješteniji po tom pitanju, da se napokon počelo paziti na to kako tko utječe na svoj okoliš? Primjećujete li i promjene na državnoj razini?

Zemlja je imala pandemije i tresla se od kad ona zna za sebe. Ne umanjujem patnju koja je nastala zbog istoga i suosjećam sa svima koji zbog iste situacije pate. No ono što je bitnije je da u životu moramo učiti biti savitljivi i prilagodljivi. Svi domoroci ove planete to znaju i žive u trenutku. Mi zapadnjaci volimo komfor i rijetko se od njega odvajamo. Klimatske promjene su nastale i započele već u svemiru. Ono što mi ljudi radimo u ovom trenutku je “bacamo još drva na plamen”. Ja ne volim toliko termin “klimatske promjene” jer je spekulativno koliko je tko kriv za isto. No ono što nitko ne može pobiti je termin “zagađenje”. Mi smo na ovoj planeti zagadili sve bitne biosustave i zbog istoga ispaštamo i mi i drugi stanari ove planete koji imaju jednako pravo postojanja kao i Homo Sapiens Sapiens. Državni vrh, politika općenito je još uvijek često uspavan mehanizam pogonjen egom, željom za nadmoći, kontrolom i vlastitom dobiti. Nema previše spiritualnih ljudi u politici pa je rezultat vidljiv. Ali ono što je bitno je da se ljudi bude. To je mehanizam koji se ne može zaustaviti. Tu je i ljepota postojanja na ovoj planeti, jer čovjek sad ima priliku prepoznati da on u biti ništa ne kontrolira nego je ovdje kako bi živio prisno i kako bi se prilagođavao.

Što mislite da su neki od najvećih ekoloških problema u Hrvatskoj i koje bismo promjene trebali napraviti čim prije? Ima li neka zemlja koju biste mogli istaknuti kao uzor?

U svakoj zemlji postoji zlatni primjer i neka ekološka katastrofa. Ono što mi imamo su zakoni koji su na nivou. Ono što nemamo je njihova provedba i kontrola provedbe. Nitko ne dobiva sankcije i nikoga se ne kažnjava. Nama treba provedba zakona i kontrola provedbe. Primjerice, ako u RH palite plastiku na dvorištu i susjed vam pozove komunalnog redara, često općina niti nema komunalnog redara a kamoli da će izaći na teren i spriječiti isto. U Austriji ili Švicarskoj niste u mogućnosti baciti papir na pod bez da vas netko ne prijavi. Kod nas i dalje svako drugo kućanstvo pali plastiku na dvorištu.

Recite nam nešto o projektu Terra Hub. Kako je nastao i koji mu je cilj?

TERRA HUB je udruga koju smo osnovali nas nekoliko koji smo radili zajedno unutar UNDP-a te neki partneri. Cilj i smisao je provođenje projekata koji se odnose se na zelene tehnologije, pravilno gospodarenje otpadom, društvenu odgovornost, održivost te inovaciju u svemu navedenom.

Postoje li neki projekti na kojima trenutno radite?

U zadnjih godinu dana naš rad se većinski odnosio na rad sa školskom djecom. Trenutno su sve ove aktivnosti zaustavljene. Trenutno radim na sebi i sadim permakulturni vrt.

Većina ljudi se navikla na komfor koji nam pruža dostupnost svih mogućih proizvoda u bilo koje vrijeme. Koji biste savjet dali ljudima koji su naviknuti na taj komfor, kako ih motivirati da promijene navike?

Živi sebe, ne ono što nameće zajednica, školstvo, religija i još najgore TV. Vodi se intuicijom, koristi mozak u dijelu dana samo kad je potrebno. Diši svjesno, budi u trenutku i hodaj s osmijehom. Ptice siju sjemenke, krave gnoje livade, fitoplanktoni proizvode kisik itd. Koja je tvoja funkcija? Smisao našega života je integracija nas samih u ovaj cijeli sustav koji nazivamo Život. Vrijeme je da svatko krene živjeti svoju osobnost, i svoj dar. Tako neće više niti biti priče oko ekoloških katastrofa, promjena navika, ili plastici. Sve što naš svijet boli mi ćemo mijenjati. Posjeti www.odrzivizivot.net i kreni meditirati.