“Klimatske promjene moraju biti katalizator pozitivnih promjena, počevši od naših skromnih domova”, najavljuje Koichi Takada, arhitekt iz Sydneyja koji je fokusiran da promijeni način gradnje budućih domova, ali i svega drugoga. Za dobrobit planete moramo se prebaciti s industrijske na prirodnu arhitekturu koja poštuje okoliš, istodobno poboljšavajući dobrobit ljudi koji ga naseljavaju. Obilježje modernizma u 20. stoljeću bila je ideja da “forma slijedi funkciju”, a sada Takada izaziva dizajnere da stvore novi arhitektonski pokret usredotočen na odgovornost za okoliš.
Kako je Bauhaus prije 100 godina pomogao oblikovati zapadnu arhitekturu, sada kada smo suočeni s novim globalnim izazovima poput klimatskih promjena, zagađenja i demografskom eksplozijom, krajnje je vrijeme da promislimo o “Novom europskom Bauhausu”, modernom životu u skladu s prirodom, na koji poziva Ursula von der Leyen, predsjednica EU, a koji je i naziv za novi klimatski projekt osmišljen s ciljem preobrazbe izgrađenog okoliša prikladnog za budućnost, s manje emisija i dugoročnim socijalnim vrijednostima.
Jedan od takvih primjera je i projekt “Kuća suncokreta” gdje oblik prati prirodu. Ova obiteljska kuća dizajnirana da stvara vlastitu energiju, a projekt je naručio Bloomberg Green kako bi udovoljio standardima zelenije budućnosti Europe. Dom je nadahnut suncokretima u Umbriji u središnjoj Italiji gdje se sama kuća i nalazi, i to ne samo u estetskom već i u funkcijskom smislu.
Iako je inspiracija za sami dizajn suncokret, nastoje iskoristiti snagu sunca za energiju. Krov kuće i svaki pod rotiraju se na senzorima za maksimalno izlaganje suncu ili za optimalne performanse i korisničku udobnost kako bi se maksimalizirao ili umanjio dobitak topline, posebno u ekstremnim vrućinama koje su česte u mediteranskoj klimi. Maksimalno izlaganje suncu tijekom cijelog dana rezultira najvećom mogućom proizvodnjom solarne energije na lokaciji, što daje procijenjenih 40% povećanja proizvodnje energije.
Kuća je prirodno klimatizirana uz upotrebu zemljanih cijevi; tehniku koju su izmislili Rimljani. Sunce zagrijava dimnjak zbog čega se zrak iznutra diže i povlači zrak kroz hladnu cijev. Cijev hladi zrak izvučen izvana na temperaturu zemlje na dubini na kojoj je zakopana. Energija koja se ne koristi, može se skladištiti u “sjemenkama” baterija, a kišnica se skuplja i koristi za navodnjavanje i ispiranje WC-a. Obod oko krova zasjenjuje prozore ispod i pomaže u prozračivanju, a sekundarni rotirajući mehanizam preko staklenih zidova štiti zgradu od sunčevog zračenja. Takada govori kako se ne radi se samo o tome da zgrada izgleda prirodno, već o stvaranju pozitivnih promjena okoliša u domovima u kojima živimo, kvartovima u kojima radimo i u kojima se igramo i na kraju planetu na kojem imamo privilegiju stanovati.