Pregovori COP-a o klimi počinju u Glasgowu u Škotskoj u ponedjeljak dok svijet svjedoči ekstremnim vremenskim prilikama i energetskoj krizi zbog koje se dijelovi Azije suočavaju s nestankom struje dok traže fosilna goriva. Ovaj krug pregovora možda je najvažniji od 2015. godine kada je velika većina zemalja usvojila Pariški sporazum. Obećali su da će ograničiti povećanje srednje površinske temperature Zemlje znatno ispod 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama, a idealno na ne više od 1,5°C.

Od tada utjecaji klimatskih promjena samo su postali brži i teži nego što su znanstvenici spominjali u Parizu. COP sada ima težak zadatak nagovoriti 200 zemalja da se dogovore o strategijama za smanjenje emisija kako bi se postigao cilj od 1,5°C i spriječila klimatska kriza. To uključuje “peglanje” pravila o nedostižnom članku 6 koji će upravljati globalnim tržištem ugljika. U međuvremenu, bogate zemlje moraju se dogovoriti kako će prikupiti milijarde u klimatskim sredstvima za koje zemlje u razvoju kažu da im duguju. Također će morati odlučiti hoće li poslušati poziv COP-ovog predsjednika Aloka Sharme da “ugljen ode u povijest” u vrijeme kada se najveće azijske ekonomije oslanjaju na energiju fosilnih goriva kako bi ojačale industriju i stabilizirale ekonomiju nakon pandemije.

Usred političkih prepirki, stražnjeg lobiranja i hladnih odnosa, evo nekoliko najvećih pitanja koja će dominirati globalnim pregovorima o klimi koji počinju sljedeći tjedan.

Gdje je novac?

Prije više od deset godina, razvijene zemlje obvezale su se mobilizirati 100 milijardi američkih dolara godišnje do 2020. kako bi podržale zemlje u razvoju da se prilagode utjecajima klimatskih promjena i prelasku na čistiju energiju. Neuspjeh bogatih zemalja da ispune svoja obećanja o klimatskom financiranju razbjesnio je gospodarstva u razvoju i s nižim prihodima koji kažu da ne mogu smanjiti emisije bez više novaca.

Za pregovarače koji predstavljaju gospodarstva u nastajanju u Aziji i klimatski osjetljive male otočne države, nastojat će osigurati da novac bude dostupan, predvidljiv i da je jednako podijeljen između ublažavanja i prilagodbe. U rujnu je Savez malih otočnih država (AOSIS), koji uključuje Singapur, kritizirao udio novca dodijeljen malim otočnim zemljama u razvoju u usporedbi s milijardama dolara koje su glavni emiteri potrošili na subvencije fosilnih goriva tijekom pred godina od usvajanja Pariškog sporazuma.

Omjer zajmova prema koncesijskom i bespovratnom financiranju također ostaje točka spora za AOSIS i Climate Vulnerable Forum, skupinu za lobiranje za klimu od 48 zemalja koje uključuju Filipine i Bangladeš. Zajmovi s ograničenjima, tvrde slabije razvijene zemlje, dovest će ih do neodrživih razina klimatskog duga. “Problem je u tome što nemamo nikakav dogovor o tome što je klimatsko financiranje. Zemlje u razvoju žele konsenzus o utvrđivanju kriterija za financiranje klimatskih promjena”, rekao je za strane medije dr. Mizan Khan, pregovarač o klimi iz Bangladeša.

Gubitak i šteta

Pariški klimatski sporazum iz 2015. uključivao je rješavanje “gubitka i štete”, ali tehnički detalji još uvijek nisu razjašnjeni. Zemlje osjetljive na klimatske promjene nalažu da bi im razvijene, bogate nacije trebale nadoknaditi svoj povijesni doprinos globalnim stakleničkim plinovima i štetu koju su prouzročili okolišu koja se ne može prilagoditi ili izbjeći. Tijekom proteklog desetljeća, ekstremne vremenske i klimatske katastrofe ubile su više od 410.000 ljudi i zahvatile 1.7 milijardi diljem svijeta, prema Međunarodnoj federaciji Crvenog križa. Male otočne države, koje su osjetljive na porast razine mora, trpe ekonomske gubitke višestruko veće od njihovog bruto domaćeg proizvoda kao posljedica klimatskih utjecaja.

Najranjivije zemlje u razvoju traže financijski instrument za sprječavanje, minimiziranje i rješavanje gubitaka i štete uzrokovanih klimatskim promjenama. Već godinama postoji politički zastoj po tom pitanju i još uvijek nema jasnoće u pogledu izvora, razmjera i institucija.

Podizanje uloga ambicija

Nacionalno utvrđeni doprinosi (NDC) predstavljaju obvezu svake zemlje za smanjenje stakleničkih plinova i prilagođavanje klimatskim promjenama. Pariški mehanizam osmišljen je kako bi s vremenom podigao ambiciju, ali drugo izvješće Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime na temu NDC-a, istaknulo je neusklađenost gotovo svih velikih zemalja emitera i pripadnika G20 na putu do postizanja 1,5°C. Zemlje osjetljive na klimu navode da su bogate, razvijene zemlje uzrokovale problem klimatskih promjena i da moraju smanjiti emisije kako bi ga obuzdale.

Dosadašnji planovi doveli bi do povećanja temperature za 2,4°C  do kraja desetljeća, prema neprofitnoj istraživačkoj skupini Climate Action Tracker. Nekoliko velikih gospodarstava, uključujući Kinu, Indiju i Indoneziju, nije predalo obećanje. Osim ako ne dođe do pomaka u financiranju klimatskih promjena, neće biti velikog pritiska na zemlje sa srednjim dohotkom da krenu s ambicijom, rekao je Khan.

Indija će tijekom ovih pregovora pokrenuti pitanje pravednosti, priopćilo je njezino ministarstvo okoliša dok iznosi stajalište zemlje o ključnim klimatskim pitanjima uoči COP26. Godišnja emisija po glavi stanovnika u zemlji iznosi oko dvije tone ugljičnog dioksida, u usporedbi s više od 16 tona u SAD-u i manje o polovice svjetskog prosjeka po stanovniku. “Bit će i daljnje rasprave o pitanju ulaganja u plin u Aziji”, rekao je Nick Mabey, izvršni direktor think tank organizacije E3. Ukidanje javnih financija za fosilna goriva bit će kamen temeljac ovog pitanja, a čvršći pristup 1,5°C značio bi odmak od izgradnje nove fosilne infrastrukture.

Pitanje “kada?”

Dogovaranje o zajedničkom vremenskom okviru vjerojatno će dovesti do neke burne rasprave na COP-u ove godine. Sve zemlje se potiču da se dogovore o zajedničkom vremenskom okviru za promicanje dosljednosti i usporedivosti. Predloženi rokovi za razmatranje su: pet godina; deset godina; pet godina + pet godina pri čemu stranke podnose dva petogodišnja NDC-a svakih pet godina na kontinuiranoj osnovi: pet ili 10 godina – gdje stranke mogu birati.

Za većinu zemalja i promatrače nevladinih organizacija, opcija koja najviše vodi maksimiziranju ambicija bila bi da NDC-i napreduju u uzastopnim petogodišnjim intervalima. Međutim, ako se zemljama dopusti da biraju, bitna funkcija multilateralnog klimatskog režima vjerojatno će postati teža, rekli su savjetnici za klimatsku politiku.

Tržište ugljika

Članak 6 i dalje dominira, a dogovor o skupu pravila koja će pomoći uspostaviti tržišta ugljika ostaje nedostižan. “Postoji veliki naglasak, posebno od strane trenutnog predsjedništva, na to da se finalizira pravilnik o članku 6, ali to dolazi s rizicima”, rekao je za strane medije Jonathan Crook, službenik za politiku u neprofitnoj organizaciji Carbon Market Watch. “Tehnički dijalozi i pregovori su zapeli. Trebao bi postojati politički poticaj da dođe do nekih promjena. Međutim, svaki napredak u vezi s člankom 6 ne smije biti na štetu integriteta okoliša.”

Rasprave će se vjerojatno usredotočiti na članak 6 i njegove tri operativne stavke, uključujući: računovodstveni okvir za međunarodnu suradnju (članak 6.2), međunarodna tržišta ugljika i koliko se prihoda dodjeljuje Fondu za prilagodbu (6.4) i netržišne pristupe, kao što su porezi na emisije (6.8). Državni blokovi, ekološke lobističke skupine i analitičari rekli su da bi se pregovori trebali usredotočiti na podizanje ambicija i financiranje klimatskih promjena, a ne da ih zasjeni tržište ugljika.

Popis gostiju

COP-u će nazočiti indijski premijer Narendra Modi, na čelu trećeg najvećeg emitera stakleničkih plinova na svijetu, kao i čelnik drugog najvećeg proizvođača emisija, američki predsjednik Joe Biden. Tu će biti i australski premijer Scott Morrison. Kritizirana zbog manjkavog napretka u borbi protiv klimatskih promjena, Australija je objavila da će ciljati na postizanje neto nulte emisije ugljika do 2050., ali je dodala da neće zakonski propisati taj cilj i umjesto toga oslanjati se na potrošače i tvrtke za smanjenje emisija.

Kineski čelnik Xi Jinping neće osobno doći na konferenciju, već je odlučio poslati posebnog izaslanika za klimu, Xie Zhenhua. Kremlj je rekao da ruski predsjednik Vladimir Putin neće putovati u Glasgow. Zbog lošeg iskustva sa zaštitom okoliša i optužbama vlastitog senata za “zločine protiv čovječanstva”, možda ne čudi što se brazilski predsjednik Jair Bolsonaro također neće pojaviti.

Nepovjerenje između zemalja u razvoju i nacija bogatih fosilnim gorivima potkopalo je napredak u prošlosti i vjerojatno će ostati čimbenik u odugovlačenju napretka pregovora sljedećeg tjedna. Niz procurjelih dokumenata, koje je objavio tim istraživačkih novinara Greenpeace UK-a, otkrio je da zemlje lobiraju za lažiranje podataka u znanstvenom izvješću o procjeni klimatskih promjena koje je izradio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), tijelo UN-a. Izvješće postavlja temelje za klimatske pregovore u Glasgowu. “Pariški sporazum je džentlmenski sporazum“, zaključio je Khan, „koji funkcionira samo ako je svaki član klub džentlmen”.