Kantautorica Nina Romić novi je album stvarala u prirodi, a jedna pjesma je vapaj za spas Ričine: ‘Vjerujem u promjenu’

GREEN_300_listici_sredina

Pokret za očuvanje rijeke

"Samo bivanje u prirodi me puni energijom na čudesan način. Ne moram ništa ciljano raditi, samo biti prisutna u tom prostoru tišine i povezati se", kaže Nina.

“Ptice”, “Crveni leptir”, “Lice mjeseca”, “Zvira voda”… A uskoro i “Jezero”. Sve su to motivi koje je kantautorica Nina Romić opjevala na svojim albumima. Priroda je neizostavan pokretač njezine umjetničke snage, a to će više no ikada doći do izražaja na njezinom nadolazećem albumu “Jezero“, kojeg će predstaviti 15. i 16. lipnja u Uraniji. nina romić

Nina nam otkriva kako je cijeli novi album nastao u prirodi.

“I to na meni najljepšem mjestu koje postoji, pored mog Jelen Hrasta, u srcu šume okružene planinama, u malom dalmatinskom selu Ruminu. Kroz elemente prirode koja je oko mene snažnije osjećam sebe. Sve ono što osjećam pokušavam izraziti kroz usporedbe s prirodom, jer iz nje smo iznikli, i sve njene mijene su i mijene u životu svakoga od nas. Jezero u naslovu albuma je inspirirano jezerom Peruća koje je u mojim sjećanjima odavno, taj kraj oko Peruće je duboko utkan u moje pjesme”, kaže nam glazbenica.

I osobno i kolektivno

Govori kako je novi album “vrlo osobna priča, o meni, o doticaju sa onim skrivenim, potisnutim u meni, jedno svojevrsno suočavanje sa sobom, a sve je to pratio razgovor s dušom putem ovim pjesama s albuma. Volim reći da su ove pjesme kao neke moje male mantre gdje si govorim da će na kraju ipak sve biti u redu”, priča nam.

Iako ističe dimenziju osobnog kao važnu za glazbeno stvaralaštvo, Nina je kadra raditi i, može se reći, na obrnuti način. Iz potrebe, nužnosti. Tako je pjesma “I plovi brod”, koja će se također naći na “Jezeru” zapravo nastala kao aktivistički čin.

“Da, ovaj album je obilježilo sudjelovanje u jednoj građanskoj inicijativi naziva ‘Ljubav za Ričinu’ koju je pokrenula umjetnica i aktivistica Iva Korbar. Već se duže vremena apelira na kontinuirane dugogodišnje devastacije koje se vrše na Ričini. Ono što je strašno u čitavoj priči jest plan izgradnje nove hidroakumulacije imena HE Kukuljani nešto više od dva kilometra od samog izvora koji bi Ričinu uništio jednom zauvijek. Naime, tok Ričine je već odavno prepolovljen postojećom branom Valići nizvodno prema gradu i korito je većinu godine prazno. Gradnja nove hidroakumulacije bi ovu rijeku uništilo do kraja”, govori.

U inicijativu se, kako bi za nju preko medija čulo što više ljudi, uključilo mnogo umjetnika, među kojima su i Nina, koja je pjesmu napravila skupa s Jelenom Galić.

“Ovakve akcije su pokretači velikih promjena, i ja čvrsto vjerujem u to i zato želim biti dio cijele priče. Vjerujem da će nastojanja uroditi plodom”, odlučna je.

Bicikl i Jarun

Priča nam kako joj je priroda od iznimne važnosti za stvaralački i životni balans.

“Samo bivanje u prirodi me puni energijom na čudesan način. Ne moram ništa ciljano raditi, samo biti prisutna u tom prostoru tišine i povezati se. Bivanje u prirodi je meditacija za tijelo, duh i um. Kad sam tamo, onda sam i doista tamo, šećući kroz prirodu ne postoji mnogo stvari koje me inače zaokupiraju čim kročim na beton… Nakon boravka u prirodi osjećam se bolje, kreativnije, odmornije, snažnije, inspiriranije, čišće, fokusiranije i to sve definitivno utječe i na kreativne i stvaralačke procese”, govori.

Najdraže joj je sjesti na bicikl, otići na Jarun ili pored neke vode, uzeti ležaljku i zavezati je između dva stabla, iz torbe izvaditi knjigu i uživati u trenutku.

Dobre navike

“Ništa drugo mi više nije potrebno. Osim, naravno, spreja protiv komaraca! Obožavam uzeti i loptu i otići sa sinom u neki od trešnjevačkih parkića i na jedno popodne biti Livaković. Najviše volim prazne prostore, livade, šume, bez mnogo ljudi, idealno da sam apsolutno sama, i biti u tišini, uživati sebično u tom luksuzu kojega si svatko od nas može svakodnevno priuštiti, i to besplatno! Ljudi, idite u šume, u parkove, na livade i osjetite bilo prirode”, poziva Nina.

Pitamo ju i ima li neke zelene i održive navike na koje je ponosna.

“Trudim se biti što svjesnija, i još uvijek učim. Naravno, recikliram već odavno, kupujem u second hand shopovima, i preko oglasnika, koristim platnene vrećice za shopping, a u dućanima i na placu pokušavam kupovati što više namirnica koje ne uključuju popratnu plastiku. To me baš ljuti, kada vidim da u dućanu stave dva komada voća ili povrća u plastiku. Osjetljivost je nešto što se razvija, i ja se trudim biti bolje prema prirodi oko nas jer sam ju počela više osjećati. A i taj odnos je i odraz onoga kako se i na kraju krajeva ponašamo prema sebi”, zaključuje.

PHOTOS BY: Marina Uzelac, Nina Romić / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.