Dana 10. siječnja 1992. godine, oluja u Tihom oceanu pokrenula je jedno od najvećih i najneobičnijih studija globalnih oceanskih struja. Teretnjak koji je putovao iz Kine u Ameriku zahvatila je oluja i prevrnula ga. Nekoliko brodskih kontejnera je završilo u oceanu, od kojih je jedan sadržavao pošiljku od 28.800 igračaka za kupanje u obliku žute patke, crvenog dabra, zelene žabe i plave kornjače, koje je proizvela tvrtka The First Years.
Svaka igračka je bila posebno umotana u plastičnu ambalažu, a izletjele su iz svog transportnog kontejnera vjerojatno zbog toga što su se njegova vrata tijekom oluje sudarila s drugim izgubljenim kontejnerom i otvorila se. Sumnja se da je kombinacija slane vode, morskih struja i valova oslobodila igračke iz njihove ambalaže, pa su one isplutale na površinu.
Zbog etičkih razloga, znanstvenici nikada ne bi mogli baciti desetke tisuća plastičnih igračaka u ocean, ali slučajno izbačene igračke i u tolikom broju, predstavile su priliku koju su znanstvenici imali priliku iskoristiti. Do tada su se za proučavanje oceanskih struja koristile plutače koje su se također bacale u more, ali je njihov broj obično bio ograničen na 1.000 komada, a mnoge se najčešće nisu nikada uspjele pronaći. Oceanograf Curtis Ebbesmeyer odlučio je iskoristiti pomoć kupača na plažama kako bi evidentirao kretanje ovih igračaka koje su zbog toga prozvali – Prijateljske plutače.
Prijateljske plutače prvi su se put pojavile na obali Aljaske krajem 1992. godine, otprilike 3.200 km od mjesta gdje su brodski kontejneri pali u ocean. Svaka prijavljena igračka unesena je u računalni model za simulaciju oceanskih površinskih struja (OSCAR), koji su izradili Ebbesmeyer i njegov kolega James Ingraham. Model kombinira podatke o tlaku zraka te brzini i smjeru vremenskih sustava kako bi mapirao oceanske struje.
Korištenjem unesenih podataka, model OSCAR je uspješno predvidio smjer Prijateljskih plutača, koje su se, nekoliko godina kasnije, pojavile u državi Washington. Nekolicina igračaka je otplutala prema Japanu, Kini i natrag na Aljasku, a neke su čak stigle do Beringovog prolaza gdje su pronađene zaleđene u arktičkom ledu. Ebbesmeyer je procijenio da će Prijateljskim plutačama trebati nekoliko godina da prijeđu sjeverni pol jer je potrebno određeno vrijeme da toplija klima Grenlandskog mora otopi led i oslobodi ih kako bi nastavile dalje plutati. Kao što je predviđeno, 15 godina kasnije, tada već izbijeljene plastične igračke, počele su se pojavljivati na jugozapadnim obalama Velike Britanije.
Vjerojatno i dan danas Prijateljske plutače plutaju morima, bilo da su uhvaćene u nekoj od velikih akumulacijskih zona smeća koje plutaju oceanima, možda su isplivale na obalama gdje nema ljudi ili je njihov značaj nepoznat pa stoga nisu zabilježene. Kako god bilo, ovaj nesretan događaj omogućio je oceanografima da istraže povezanost oceana. Znanost o oceanu došla je do novih i vrijednih spoznaja. Ove plastične životinje bile su sredstvo za razumijevanje kretanja odbačenih predmeta u oceanu i pomogle su istraživačima da sastave jasniju sliku o tome kako morske struje funkcioniraju. O njima je napisana i knjiga Moby-Duck, a David Attenbourgh je govorio o njima u dokumentarcu Plavi planet II.
Danas su Prijateljske plutače zamijenile plutače opremljene GPS uređajima za praćenje koje su istraživačima omogućile analizu i mapiranje putanja plastičnog otpada. Izradili su interaktivnu kartu koja nam može pokazati putovanje smeća ispuštenog s lokacije koju odaberemo. Upravo to nam može pomoći pronaći i očistiti velike akumulacijske zone plastičnog otpada koje plutaju oceanima i ugrožavaju morski život, a posljedično i život na kopnu.
