Vanilija. Mahunasti plod iz roda orhideja već je stoljećima nezamjenjiv miris i okus svake slastice. Sladoledi, kolači, napitci, bomboni, čokolade i mnogi drugi proizvodi naprosto ne mogu se proizvoditi bez ove mirisne biljke. Njezina proizvodnja je velika, no što kada bi vam netko ponudio vaniliju koja je dobivena jednim potpuno neobičnim i pomalo bizarnim putem, poput reciklaže stare plastike? Vjerojatno ćete se složiti s time da ovo nema smisla i da je to potpuna glupost, no znanstvenici sa škotskog Sveučilišta u Edinburghu tvrde upravo suprotno.
Ako vam i dalje ova informacija nije apetitu draga, sigurno vam nije draga ni činjenica da se količine otpada u oceanima i kopnu svakim danom sve više gomilaju. Kako bi zaustavili ogromne plime zagađenja plastikom na kopnu i na moru, ovaj tim znanstvenika osmislio je nov način da se otpad pretvori u vanilin, kemijski spoj u ekstraktu vanilije koji mu daje izrazitu aromu i okus vanilije. Iako se on može naći u prirodnom ekstraktu zrna vanilije, vanilin se također može dobiti sintetički koristeći kemikalije dobivene iz nafte. Umjesto toga, da bi ga stvorili od plastike, istraživači su genetski modificirali soj bakterija E. coli kako bi mogli napraviti vanilin od tereftalne kiseline, sirovine koja se koristi u proizvodnji plastičnih boca, a koja se može razgraditi pomoću posebnih enzima koji ih reduciraju na njihove osnovne kemijske komponente. Budući da koristi mikrobnu fermentaciju, kemija je slična onoj u proizvodnji piva.
“Globalna kriza plastičnog otpada sada je prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja zaštite okoliša s kojim se suočava naš planet, što je nužno za hitne intervencije i povezivanje s novim tehnologijama koje će omogućiti kružno gospodarstvo plastikom”, navode znanstvenici Joanna Sadler i Stephen Wallace u svom istraživanju koje je objavljeno ove godine. “Ovo je prvi primjer korištenja biološkog sustava za preradu plastičnog otpada u vrijednu industrijsku kemikaliju i ima vrlo uzbudljive implikacije na kružno gospodarstvo”, dodao je za strane medije Sadler.
Otprilike 85% svjetskog vanilina sintetizira se iz kemikalija koje su dobivene iz fosilnih goriva, uključujući sirovu naftu. To je zato što potražnja za vanilinom koji se široko koristi ne samo u hrani, već i u kozmetici, farmaceutskim proizvodima, proizvodima za čišćenje i herbicidima, daleko nadmašuje ponudu. Na Madagaskaru, koji uzgaja 80% svjetske prirodne vanilije, oprašivanje, berba i sušenje graha vanilije dosadan je i mukotrpan postupak koji nikako ne bi mogao dati dovoljno vanilina za današnje gospodarske apetite. Jedini način da se prirodno poveća zaliha vanilina bilo bi zasaditi više plantaža vanilije, što bi uzročno posljedično potaknulo krčenje šuma. Iako se čini potpuno suludim da iz plastičnog otpada dobivamo ekstrakte za hranu, mogućnost stvaranja vanilina od plastike umjesto nafte znači povećanje opskrbe vanilinom uz ublažavanje plastičnog otpada, smanjenje industrijskog oslanjanja na fosilna goriva i očuvanje šuma što je, kad se sve zbori i oduzme, vrlo privlačna opcija.
