Gramafonske se ploče sve više vraćaju u upotrebu, a to dobro zna i njemački umjetnik Bartholomew Traubeck. No, on je odlučio ići korak više i napraviti album na drvenoj ploči koja zapravo reproducira zvuk drveta na klaviru ovisno o njegovoj debljini i starosti. Zvuči zbunjujuće i pomalo nevjerojatno, ali ovaj svestrani Nijemac putem raznih algoritama osmislio je kako da preko klavira kolutovi drveća sviraju. I to nije sve, notnim zapisom određuje se i starost drveta. Naime, oprema može čitati uzorak prstena stabla i transformirati vizualne podatke u glazbu. Gramofon analizira snagu prstenova, njihovu debljinu i brzinu rasta, koristeći informacije za pokretanje klavirskih nota. To je, u biti, prepisivanje života stabla u glazbu.
Traubeck svoj gramofon naziva instalacijom, a album drveća nazvao je prikladno “Godine”. “Upotrebljavam modificiranu kameru velike brzine postavljenu na tonar gramofona za čitanje prstenova i uzoraka na poprečno izrezanom drvenom disku. Kretanje prstenova se zatim računalom prevodi u klavirske skladbe u stvarnom vremenu”, objašnjava umjetnik svoj neobičan album. Kamera, kaže Traubeck, određuje raste li prstenasta struktura, smanjuje se ili se pomiče dok uključuje gramofon. Računalo zatim te vrijednosti preslikava u glazbene note. Traubeck je osmislio skup pravila koja preslikava vrijednosti iz video slike i daje im odgovarajuću glazbenu ljestvicu. To znači da glazba koja dolazi iz koncentričnih drvenih prstenova uredno sjedi unutar jedne ljestvice, ali podaci uzeti sa svakog diska stabla tumače ovaj skup pravila drugačije. Traubeck je naišao na neke izazove dok je razvijao drvene “ploče” diskove. Deblja verzija koju je napravio u ranim fazama projekta brzo bi se ispucala i iskrivila, što bi ih učinilo neupotrebljivim.
Jedan od najtežih dijelova za stvaranje ove neobične glazbene instalacije bio je tvrdi Traubeck, dobivanje pravih diskova od poprečno rezanog drva, budući da drvo jako reagira na vlagu. Ovo eksperimentiranje Traubeck inače veliki zaljubljenik u prirodu i održivost u stvaranju umjetnosti, je napravio želeći vidjeti frekvencije i mogućnost određivanje starosti drveta zvukom. Kaže da već možemo vidjeti vizualni prikaz starosti stabla po njegovim prstenovima, želio je vidjeti postoji li način da se to prevede u drugi medij. “Želio sam vidjeti je li moguće stvoriti drugačiji način doživljavanja iznimno duge starosti drveta”, kaže on. “Pitao sam se je li moguće o tome razmišljati iz drugačije perspektive. Stoga sam te vrlo duge vremenske okvire pokušao komprimirati u kratke glazbene komade”, tvrdi. Ima nečeg poetskog u Traubeckovom albumu, ne samo u načinu na koji naglašava odnos između glazbe i vremena, već i u načinu na koji istražuje kako priroda bilježi vlastita sjećanja. Album se sastoji od sedam pjesama, a svaka je dobila ime prema vrsti stabla iza snimke, uključujući smreku, jasen, javor i hrast.
