Plastika je sve veći ekološki i klimatski problem. Velika prisutnost plastike u okolišu, njezin utjecaj na bioraznolikost i doprinos klimatskim promjenama su pitanja kojima se već godinama bavi Europska unija. Između 2000. i 2019. proizvodnja plastike u svijetu se udvostručila, dosegnuvši 460 milijuna tona. Mali dio plastike se reciklira, većinom se spali, zakopa ili završi u okolišu, uključujući i more. Neke procjene govore da bi do 2050. godine u oceanima moglo biti više plastike (po težini) nego ribe.
Zbrinjavanje otpada je briga i obveza svih zemalja svijeta. Jedan od načina kojim se nastoji riješiti ovaj problem je organiziranje akcija čišćenja. Međutim, neki znanstvenici misle da je čišćenje otvorenog oceana uzaludan, a možda čak i štetan pothvat. Velika pacifička nakupina smeća često se spominje kad je u pitanju zagađenje oceana plastikom, no, činimo li više štete nego koristi ako poduzimamo akcije čišćenja oceana od plastike?
Velika pacifička nakupina smeća postala je dom različitim morskim životinjama. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Communications navodi da su otkrivene obalne vrste na otvorenom oceanu zahvaljujući velikim nakupinama smeća. To otkriće mijenja naše razumijevanje biogeografskih barijera. Nekoliko morskih biologa izjavilo je za Vox da su postojeće metode, uključujući strategiju The Ocean Cleanup, neučinkovite i često same proizvode zagađenje. Osim toga, ovaj pristup, kako kažu, može ugroziti upravo one životinje koje te akcije u konačnici pokušavaju zaštititi.
Mnoge vrste pronađene na velikoj pacifičkoj nakupini smeća svoj su život pronašle kilometrima daleko od svojih uobičajenih staništa, na otpadu koji pluta između Kalifornije i Havaja. Među florom i faunom koja je ondje pronađena nalaze se moruzgve, sićušni morski kukci, mekušci i rakovi. Znanstvenici su također zabrinuti da bi plastika mogla omogućiti prijenos invazivnih vrsta.
Prošlog mjeseca grupa morskih biologa primijetila je nešto sumnjivo u videu koji je na Twitteru objavila neprofitna organizacija pod nazivom The Ocean Cleanup. “Ovo je vjerojatno montirani video”, napisao je Clark Richards, znanstvenik s Bedfordskog instituta za oceanografiju. Naime, na snimci se čini da velika mreža baca plastični otpad na palubu broda, ali Richards objašnjava da plastika izgleda previše čisto s obzirom na to da je neko vrijeme plutala u oceanu. Prema mišljenju Richardsa, ali i nekih drugih morskih biologa, izvađen plastični otpad trebao bi biti barem djelomično prekriven morskom florom i faunom.
The Ocean Cleanup projekt prikupio je više od 100 milijuna dolara zbog obećanja da će vaditi plastiku iz mora. Izjavili su da je smeće u videu upravo izvučeno iz velike pacifičke nakupine smeća koja se nalazi između Kalifornije i Havaja. Demantirali su optužbe objasnivši da na velikoj pacifičkoj nakupini smeća nedostaje hranjivih tvari potrebnih za rast i razvoj živih bića.
Prema mišljenju nekih znanstvenika, čišćenje oceana ne rješava srž problema. S tako velikim zagađenjem plastičnim otpadom i u vrijeme kada klimatske promjene i komercijalni ribolov također prijete morskom životu, moglo bi se činiti nerazumnim odbaciti bilo kakvu ideju koja bi mogla pomoći. No, što onda trebamo učiniti kako bi zaustavili zagađenje okoliša plastikom i smanjili negativne posljedice?
Stručnjaci kažu da postoji mnogo drugih rješenja koja su daleko učinkovitija od čišćenja oceana. Prema njihovom mišljenju, čišćenje oceana moglo bi čak pogoršati određene ekološke probleme jer je teško sakupiti plastiku koja slobodno pluta bez zarobljavanja riba, kornjača i drugih životinja. Čišćenje otvorenog oceana šteti i organizmima koji čine ekosustav odmah ispod površine oceana.
Matthias Egger, znanstvenik u The Ocean Cleanupu, rekao je za Vox da je pristup ovog projekta “potpuno suprotan ribolovu.” “Mreža je plitka i kreće se sporo, tako da riba može proći ispod nje. Glavni razlog zašto radimo to što radimo je pomaganje morskom životu”, objasnio je. Iako su u jednoj od akcija čišćenja uhvatili malu količinu morskog života u svoje mreže, uključujući i morske kornjače, izjavili su da njihov sustav ne ugrožava morski život. Također, napominju da još uvijek rade na unaprijeđenju sustava koji će omogućiti prikupljanje isključivo plastičnog otpada.
Problematično je i korištenje velikih brodova koji za pogon koriste fosilna goriva i pritom zagađuju zrak i klimu. Dva plovila kojima upravlja The Ocean Cleanup, na primjer, ispuštaju 600 metričkih tona ugljičnog dioksida u jednom mjesecu, što je ekvivalentno zagađenju koje proizvede 130 automobila tijekom jedne godine.
Koji još načini čišćenja oceana postoje?
Rješavanje problema plastičnog otpada zahtijeva manju proizvodnju plastike i manje korištenje jednokratne plastike. Dugovječan proizvod koji koristimo samo pet minuta trebalo bi u potpunosti ukinuti proizvoditi. Upravo je zato Europska unija prošlog ljeta zabranila plastiku za jednokratnu upotrebu, a ovaj mjesec su Ujedinjeni narodi počeli raditi na globalnom sporazumu o eliminaciji plastičnog otpada. Većina istraživača slaže se da je čišćenje obale učinkovito, a tome ide u prilog i podatak da su 2020. godine volonteri diljem svijeta uklonili gotovo 24 tisuća tona plastike s plaža u jednom danu.
