Dr. Andrej Sovinc, je profesor na slovenačkom Fakultetu za matematiku, prirodne znanosti i informacijske tehnologije Univerziteta Primorska, koji na katedri za bioraznolikost predaje sljedeće predmete: Očuvanje kopnenih ekosistema, Zaštićena područja i održivo korištenje. Autor je brojnih knjiga i jedan od vodećih stručnjaka u oblasti životne sredine u Europi. Posjeduje značajno iskustvo u planiranju, uspostavljanju i upravljanju zaštićenim područjima / Natura 2000 ovlastima i obnovi staništa. Također, aktivan je u očuvanju prirode na međunarodnom nivou, gdje je, npr. koordinirao IUCN europskim akcijskim planom (IUCN je međunarodna unija za očuvanje prirode) i od 2012. godine koordinirao je europskom mrežom od više od 700 stručnjaka u okviru IUCN komiteta za zaštićena područja.

Dr. Sovinc, veoma cijenjeni predavač i ugodan sugovornik, predstavio je studiju pod nazivom “Analiza zaštićenih morskih područja u EUSAIR-u i prijedlozi korektivnih mjera” EUSAIR zainteresiranim stranama za Jadransko-jonsku regiju odgovornim za kvalitetu životne sredine. Događaj je pružio priliku za intervju s Dr. Sovincem koji je otkrio alarmantno stanje svjetskih mora, pri čemu ni mora u Jadransko-jonskoj regiji nisu izuzetak. Ova druga imaju najmanji udio zaštićenih područja među svim regionalnim morima u mediteranskoj regiji.

Očuvanje i održivo upravljanje morskim okruženjem je obavezno i regulirano kroz više međunarodnih sporazuma i zakonskih obaveza. Ovo uključuje UN konvenciju o biološkoj raznovrsnosti i EU Strategija za zaštitu bioraznolikosti 2030. Što su ciljevi i tko je odgovoran za njihovu implementaciju u zemljama jadransko-jonske regije?

EU Strategija za zaštitu bioraznolikosti 2030 postavlja ambiciozan cilj za uspostavljanje transeuropske mreže prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući pravnu zaštitu za najmanje 30% kopna, uključujući kopnene vode i 30% mora unutar Europske Unije, od kojih će jedna trećina ili 10% kopna i 10% mora biti strogo zaštićena područja. Svakako, UN konvencija o biološkoj raznolikosti je međunarodni pravni instrument za očuvanje bioraznolikosti, održivo upravljanje njegovim komponentama i pravednu podjelu koristi koje proizilaze iz upotrebe genetskih resursa, koju je ratificiralo 196 zemalja. Zemlje članice EU imaju dužnost da na svojoj teritoriji uspostave sistem pravne zaštite prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući i zaštićena područja na nacionalnom nivou (nacionalni i pejzažni parkovi, prirodni rezervati…), ekološke mreže poput Natura 2000, kao i ostalih oblasti koje efektivno doprinose očuvanju bioraznolikosti.

Slično pitanje, u kontekstu mreže Natura 2000 i transeuropske mreže zaštićenih područja prirode (TENN), što je s njihovom implementacijom sve do lokalnog nivoa?

Natura 2000 je europska mreža biološki najvrjednijih lokacija, utvrđenih na osnovu znanstvenih kriterija, a zemlje članice imaju obavezu da održavaju uvjete za osiguravanje uvjeta koji održavaju populacije određenih vrsta i stanje njihovih staništa na nivou koji omogućava njihovo očuvanje. EU ne propisuje na koji način će zemlja članica ostvariti ciljeve očuvanja u Natura 2000 područjima, ali zahtijeva da ciljne vrste i staništa u tim područjima budu očuvane. U Sloveniji je, na primjer, država pripremila Program upravljanja mrežom Natura 2000, koji određuje ciljeve i mjere za svako Natura 2000 područje, kao i načine za postizanje ovih ciljeva. TENN, s druge strane, uključuje zaštićena područja na nacionalnom nivou, kao što su nacionalni i pejzažni parkovi, rezervati prirode, ekološke mreže kao što je Natura 2000, i druga područja koja efektivno doprinose očuvanju bioraznolikosti. Važno je da su direktive EU obavezujuće i za one zemlje koje su tek na putu ka EU, u EUSAIR regiji to su Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Albanija. Zemlje članice EU imaju dužnost da na svojem teritoriju uspostave sistem pravne zaštite prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući i zaštićena područja na nacionalnom nivou (nacionalni i pejzažni parkovi, prirodni rezervati…), ekološke mreže poput Natura 2000, kao i ostalih oblasti koje efektivno doprinose očuvanju bioraznolikosti.

Sagledavanjem Vaše studije „Analiza morskih (vodnih) zaštićenih područja u EUSAIR-u i prijedlozi korektivnih mjera“, koja je precizno razlika između strogo i djelomično zaštićenih područja?

Na kopnu, mogućnost održivog raspolaganja prirodnim resursima u zaštićenom području i razvoj lokalne zajednice, na primjer u slučaju stočarstva, se značajno razlikuje od ribolova u moru. Stočarstvo nije dio prirodne bioraznolikosti; već uzgojene životinje, u dijelu svog života, koriste pojedinačne komponente prirodne bioraznolikosti (na primjer, da pasu travu). Riba je, s druge strane, dio prirodne bioraznolikosti tako što direktno smanjuje višak obilja ključnih prirodnih vrsta kroz ribarske mreže. Na nekim mjestima su riblje populacije u moru već toliko opustošene, da nema drugog efikasnog rješenja osim uspostavljanja strogo zaštićenih područja u kojima je ribolov zabranjen, kako bi se razvila jata iz kojih se ove životinje mogu širiti. Vrijednost strogo zaštićenih područja u morskoj sredini je nekoliko puta veća od vrijednosti manje strogo zaštićenih područja na kojima je ribolov dozvoljen. Također, nedavne studije otkrivaju da djelomično zaštićena područja stvaraju iluziju zaštite i troše oskudne resurse za očuvanje, ali daju male ili nikakve socijalne ili ekološke benefite. Nasuprot tome, potpuno zaštićena područja imaju više ribljih vrsta i biomase, koje javnost dobro razumije, podržava i cijeni.

U studiji, navodite da je cilj 30% zaštićenih i 10% strogo zaštićenih morskih područja. Odnosi li se to jednako na sve zemlje jadransko-jonske regije? Koliko ovih područja zaista postoji u ovom trenutku?

30/10 je cilj Europske Unije. 30% mora u EU će biti zaštićeno do 2030. godine. Naravno, pojedinim zemljama će biti teško dostići ovaj cilj, uglavnom zbog karakteristika vlastitog dijela mora (na primjer – kratke obale i male površine mora), ali sve zemlje trebaju ostvariti ovaj cilj. Cjelokupna mreža zaštićenih morskih područja u EUSAIR regiji, koja se sastoji od nacionalnih zaštićenih morskih područja i Natura 2000 mreže morskih područja, čini 3.57% EUSAIR morskih područja. Od toga je samo 0.07% mora u EUSAIR regiji u režimu stroge zaštite.

Koji je financijski aspekt koji omogućava osiguravanje poštovanja propisa u zaštićenim područjima?

Nema lakog odgovora na ovo pitanje zato što se zaštićena morska područja razlikuju po pitanju lokacije, veličine i sl. Ovi parametri definiraju neophodne resurse za efikasno upravljanje ovim ovlastima. Glavne aktivnosti za upravljanje zaštićenim morskim područjima su, na primjer, briga o vrstama i staništima, omogućavanje razgledanja i posjeta, monitoring stanja, rad s lokalnim akterima na moru i na obali (kao što je ribolov) i osiguravanje održivog korištenja prirodnih resursa (npr. turizam), nadzor, pružanje informacija o zaštićenom morskom području.

Koji su ključni faktori koji u ovom trenutku ugrožavaju morsku bioraznolikost i kakva je veza između zaštićenih morskih područja i zaleđa? Koje mjere treba primijeniti na ova kopnena područja da bi se morska područja uspješno razvijala?

Mnogo je faktora, među kojima ističemo ribarstvo, turizam, pomorski promet, zagađenje na moru i kopnu, kao i urbanizacija i korištenje zemljišta. Globalne promjene, posebice klimatske promjene i zagađenje predstavljaju dodatno opterećenje na morsko okruženje. Ključno je da se u biološki najvrjednijim područjima uspostave kopnena i zaštićena morska područja, da obuhvaćaju sve ekosisteme, staništa i vrste, da se njima dobro upravlja, međusobno povezuju zelenim i plavim koridorima – za područja koja nisu zaštićena, ali imaju visok stupanj očuvanja prirodne sredine – i da imaju dovoljnu podršku politike i javnosti.

Za koje zemlje smatrate da najviše ulažu u podizanju svijesti o važnosti očuvanja morskih staništa? I u tom kontekstu – možete li dati primjer dobre prakse?

U suštini, ne možemo reći da je svijest o važnosti očuvanja prirode veća na sjeveru u odnosu na jug i istok Europe. U svakom slučaju, Strunjan i Debeli rtić pejzažni parkovi u Sloveniji mogu biti istaknuti kao primjeri dobre prakse u podizanju svijesti o važnosti očuvanja mora i neophodnih promjena u odnosu čovjeka prema prirodi.

Na koji način turizam utiče na zaštićena morska područja?

Turizam s jedne strane predstavlja prijetnju, a s druge priliku, a masovni turizam je, zasigurno, jedna od najvećih prijetnji za priobalni i morski svijet. Ali, ako se turizam razvija kroz održivi model, u kojem razvoj lokalne sredine ima prednost uz zaštitu prirode, pokretač za očuvanje mora, također, može biti i turizam. Primjer takvog oblika turizma je pecanje s lokalnim ribarima.

Na nivou EUSAIR-a, dali ste prijedlog za formiranje akcijskog plana u zaštićenim područjima – tko bi bili ključni akteri?

Akcijski plan bi se trebao implementirati na lokalnom, nacionalnom, prekograničnom nivou između dvije ili više pomorskih zemalja u regiji i na nivou EUSAIR-a, što bi trebalo postati platforma za promoviranje nacionalnih ciljeva, kako bi se ostvarili ciljevi određeni EU Strategijom za zaštitu bioraznolikosti 2030 – 30% zaštićenih i 10% strogo zaštićenih morskih područja. Države moraju poduzeti hitne mjere da uspostave nova, što je moguće veća zaštićena područja i da efikasno upravljaju postojećim područjima. Posebno su značajna strogo zaštićena područja koja bi trebalo biti povezana s plavim koridorima. Natura 2000 mreža morskih područja treba se završiti i uspostaviti izvan teritorijalnih voda. Velika prilika za nova zaštićena područja su prekogranične ekskluzivne ekonomske zone (EEZ). Ova područja se, po definiciji, uspostavljaju i radi zaštite životne sredine, pa bi u kontekstu prekogranične suradnje zemlje s ekskluzivnim ekonomskim zonama trebale odvojiti određeni postotak ovih zona za uspostavljanje zaštićenih morskih područja.

Izvor: www.standard.co.me