Skočio sam u vodu, a brod se još nije ni zaustavio. Skočio sam i vrijeme mi je stalo, prisjetio se Branislav Danevski, čovjek koji je svoj život posvetio spašavanju ljudi, ronjenju i moru. Te je večeri bio u Puli kad mu je zazvonio mobitel. Lučka kapetanija obavještava ga da se prevrnula jedrilica i da su dvije žene ostale zarobljene u kabini. Razina kisika u prostoru gdje su bile, pod morem, smanjivala se svake sekunde. Bez razmišljanja, uzeo je opremu i otišao tamo. Potpuno smireno i koncentrirano, zaronio je. Pomicao je silom sve što mu se našlo na putu, uža i dijelove broda, sve kako bi došao do njih. Trajalo je to neko vrijeme, a nakon nekoliko zarona, uspio ih je izvući.
Spasio ih je.
Dogodilo se to sedmog svibnja, 17 milja od njegove Pule. Danas, više od pola godine kasnije, Brane ima dvije nove prijateljice. Magdu i Sandru. One dvije žene koje su te noći uplašeno hrabrile jedna drugu u kutu kabine prevrnute jedrilice. U tim trenutcima, rekao nam je, kod njega vlada jedino koncentracija. Nema prostora za adrenalin, paniku ili uzbuđenje. Nema vremena čak ni da pomisli da, ako ne uspije doći do njih, može se dogoditi ono najgore. “Bio sam potpuno smiren, imao sam u glavi samo da moram doći do njih i da ih moram izvući. Morao sam se vraćati nekoliko puta po novu bocu s kisikom. Bio je mrak i malo toga se moglo vidjeti, a kada se jedrilica prevrne, uže i sve što je bilo na njoj skliznu po strani i teško je probiti se kroz sve to pod morem“, rekao nam je, iskreno priznajući da mu nije baš jednostavno govoriti o toj noći.
Dugogodišnje iskustvo u ronjenju i milje mora koje u svom životu preplivao, osiguravalo mu je mirnoću u trenutcima koje znače život. Sekundama u kojima ponestaje kisika, a ronilac, s druge strane, zna koliko se jedna sekunda može produljiti ljudima koji su zarobljeni unutra. “Meni je zapravo tek neki dan došlo u glavu što sam napravio. Spasiti dva života u takvoj situaciji u kojoj sam se nalazio, bilo je teško, ali sad mogu reći da sam ponosan na sebe“, iskreno je rekao. Za ovaj nevjerojatan pothvat Branislav je nagrađen posebnom nagradom koju dobiju tek rijetki. Plava vrpca Vjesnika, 58. u nizu, nagrada je koja se dodjeljuje za spašavanje i pružanje pomoći na moru. Uručena mu je na počasnoj dodjeli u Dubrovniku.
“Svih četrdeset godina iskustva koje imam u ronjenju, za mene stanu u tih nekoliko trenutaka spašavanja. Jedan skok u more, jedan zaron i jedna akcija. To je sve ono što sam ja naučio od drugih i što sada i sam pokušavam prenijeti na mlađe od sebe“, rekao je. Kada ih je izvukao na površinu, preuzela je ekipa Lučke kapetanije i hitne pomoći. Magda je, kako nam je rekao Brane, bila 15 dana u bolnici. Nakon toga, pronašli su jedni druge. “Obje su se oporavljale otprilike mjesec, mjesec i pol, ali mislim da ta trauma ostaje. Možete zamisliti samo kako je njima bilo…to je živi užas, stojiš u kutu i čekaš da netko dođe po tebe, a brod tone“, objasnio je Brane.
Ovu nesreću na moru obje će pamtiti cijeli život, kao i on sam. Ipak, iz onog najgoreg što ti život može donijeti, od trenutaka koji se čine kao vječnost, pod morem, daleko od svega, njih troje izvukli su ono najbolje. Postavili su temelj za pravo prijateljstvo. “Trauma ostaje, ali ja sam dobio dvije sestre i dvije prijateljice. To je za mene ogromna stvar. Dobiti nagradu je super osjećaj, ali znati da one sada normalno žive i rade, da su sretne i da su krenule dalje, to mi je još veće zadovoljstvo“, skromno, s osmjehom na licu, rekao je Brane.
