On je mladi strastveni filmski autor poznat po fantastičnim timelapse videozapisima i vizualnom storytellingu. Ovaj perfekcionist i one-men band, teži apsolutnom vizualnom savršenstvu, što potvrđuje i film The Winter I knew u kojem je Riku Karjalainen prikazao finsku zimu iznad Arktičkog kruga, koja se često opisuje kao mračna i oštra.
No, s posljedicama globalnog zatopljenja zima gubi svoj izvorni oblik, čak i na tom području, što je Riku uspješno prikazao u svom filmu koji je privukao veliku pažnju finske javnosti zahvaljujući impresivnim kadrovima i potresnoj priči o utjecaju klimatskih promjena na arktičko okruženje.
Riku nam je ispričao sve o tome kako se izložio surovim zimskim uvjetima kako bi zabilježio spektakularne kadrove koji oduzimaju dah. Njegov film bit će prikazan u sklopu najvećeg festivala održivosti u regiji – Greencajta, koji će se održati 24. i 25. svibnja u Staroj Tvornici žarulja (TEŽ) i Parku Rougemarin.
Što vas je inspiriralo da postanete filmski autor?
Prije 10 godina, kada sam vidio time-lapse radove drugih profesionalaca, zaintrigirala me ova tehnika ubrzavanja vremena snimanjem pojedinačnih fotografija s velikim intervalima između njih. Rezultati toga nisu bili samo oku ugodni, već su ponudili i drugačiji pogled na svijet. Na ovoj tehnici radio sam nekoliko godina, bilježeći različite poglede i vremenske fenomene ovdje u Finskoj.
Shvatio sam da ne želim samo snimati lijepe fotografije, već njima želim pričati priče. Nakon dugog razdoblja koje sam proveo u divljini, priroda me sve više počela zanimati. Neobjašnjivo, ali moje zanimanje za prirodu je potaknula upravo kamera. Kao rezultat toga, osjetio sam potrebu za snimanjem klimatskih promjena u Finskoj, gdje zime brzo postaju sve toplije. Ljudi počinju uviđati promjenu i budućnost ne izgleda svijetlo za naše zime. Film The Winter I Knew, koji je sniman 1,5 godinu, rezultat je te vizije i želje da ispričam svoju priču. Ovaj film me natjerao da rastem kao fotograf i pripovjedač i mislim da se na račun njega mogu zvati redateljem!
Vaš film The Winter I Knew prikazuje oštru, a opet tako lijepu finsku zimu koja se značajno mijenja zbog klimatskih promjena. Recite nam nešto više o svom iskustvu tijekom snimanja filma i kakvu ste se poruku nadali poslati ovim filmom?
Snimanje ovog filma nije bilo nimalo lako. Radio sam potpuno sam na udaljenim lokacijama i u fizički teškim uvjetima. Kako bih to prevladao, trenirao sam i brusio vještine na kratkim zimskim ekspedicijama u sjevernoj Švedskoj koristeći trikove koje inače koriste finske ekspedicije na Sjevernom polu.
To mi je pomoglo da se usredotočim na snimanje filma i preživim u hladnim polarnim noćima. Kroz The Winter I Knew želio sam prikazati što ćemo izgubiti mi u Finskoj. Iako se gubitak čini malim u usporedbi s brojnim prijetnjama s kojima se suočavamo zbog klimatskih promjena u svijetu, mislim da nas dijeljenje našeg gubitka može naučiti suosjećanju.
Kako vidite ulogu vizualnog storytellinga u stvaranju svijesti o klimatskim promjenama?
Vizualni storytelling govori o temama koje je teško opisati riječima. Može nam pomoći da se bavimo velikim pitanjima poput klimatskih promjena i da lakše razumijemo njihove učinke na našu planetu. Ovakve vizualne priče nas uče o važnosti usporavanja globalnog zatopljenja i, kao što sam već rekao, o suosjećanju.
Koji su neki od vaših omiljenih videa koji prikazuju ljepotu prirode i kako birate lokacije za snimanje?
Nemam neki svoj omiljeni video, ali mogu reći da sam puno inspiracije za konkretno ovaj film dobio iz knjiga, ali iz iskustava prethodnih zima i polarnih noći kojima sam svjedočio. Zato sam želio snimati na što udaljenijim lokacijama, koje čovjek još nije taknuo. To su lokacije bez svjetlosnog zagađenja i divljine prekrivene netaknutim snježnim pokrivačem. U isto vrijeme, želio sam razbiti iluziju i učiniti savršene zimske krajolike još krhkijima.
Možete li s nama podijeliti neke od najupečatljivijih trenutaka koje ste doživjeli kao snimatelj?
Imao sam mnogo nezaboravnih trenutaka snimajući u finskoj divljini, ali u ovom projektu najupečatljiviji trenuci su bile scene obasjane mjesečinom tijekom solsticija. To je najmračnije i najoblačnije doba godine. Stoga mjesec čini veliku razliku, jer kad snježni pokrivač nije osvijetljen, polarna noć je tamna tijekom cijelog dana. Bolna istina je da dobrim trenucima i fotografijama predstoji puno čekanja.
U zimskim noćima, tijekom punog mjeseca i bez oblačka na nebu, kad mjesec oboji okolne slapove u svom najvećem sjaju, osjećao sam nevjerojatan mir i sreću. The Winter I knew sastoji se od takvih nezaboravnih svijetlih trenutaka usred tame polarne noći.
Koja je poruka koju želite poslati svojim filmom koji će biti prikazan na Greencajt festivalu?
Nažalost, nisam u mogućnosti uživo prisustvovati festivalu, zbog studija biologije koji sam započeo prošle godine. Međutim, filmom koji će se prikazati na Greencajt festivalu želim naglasiti da je pred svijetom ogroman zadatak usporavanja klimatskih promjena, što zahtijeva pozornost i djelovanje svake zemlje. Istodobno, ne treba zaboraviti šesto masovno izumiranje koje je u tijeku. Ako želimo zaštititi život usporavanjem klimatskih promjena, moramo promijeniti i način na koji živimo – da bismo zaštitili život, potrebni su nam zdravi ekosustavi. Stoga je imperativ da se zeleni prijelaz ne dogodi po cijenu bioraznolikosti.
Sve informacije o Greencajt festivalu, ostalim predavačima i ulaznicama pronađite ovdje.
