Prošle, ali i ove godine mogli smo uživati u prekrasnim nebeskim prizorima, aurorama borealis koje su se vidjele na svim geografskim širinama. Ove predivne ljubičaste, crvene, zelene boje na nebu pojavljuju se kao posljedica jake Sunčeve aktivnosti. Inače, polarna svjetlost, ili aurore borealis, nastaje kada nabijene čestice sa Sunca, uglavnom elektroni i protoni, dostignu razinu visoke energije i potom se usmjere prema Zemlji. Ove čestice putuju nevjerojatno brzo, čak do 72 milijuna kilometara na sat, a kada stignu do našeg planeta, Zemljino magnetsko polje djeluje kao štit, odbijajući većinu pristiglih solarnih čestica.

NASA, NOAA i Panel za predviđanje solarnog ciklusa službeno su objavili da se solarni maksimum događa upravo sada. Što to znači? Sunce doseže vrhunac svog 11-godišnjeg ciklusa aktivnosti, razdoblja kada su sunčeve pjege, solarne baklje i koronarni izboji vrlo intenzivni. U sljedećim mjesecima i na Zemlji vidjet ćemo još mnogo neobičnih fenomena.

Tek kad u jednom trenutku dođe do toga da Sunčevi magnetski polovi zamijene mjesta, tada će se aktivnost početi smanjivati te će doći do solarnog minimuma.

“Ovo ne znači da je ovo vrhunac solarne aktivnosti koju ćemo vidjeti u ovom solarnom ciklusu”, izjavio je meteorolog Elsayed Talaat iz NOAA-e. “Iako je Sunce dosegnulo razdoblje solarnog maksimuma, mjesec u kojem će solarna aktivnost dosegnuti vrhunac neće se na Zemlji pokazati još mjesecima ili godinama.”

Zapravo, kako kažu znanstvenici, još puno toga ne znamo o Suncu. Iako svaki ciklus traje oko 11 godina, oni variraju u svome trajanju. Ne može im se točno predvidjeti trajanje, a niti koliko će svaki ciklus biti intenzivan pa čak ni kada će doći do maksimuma ili minimuma.

“Ne možemo pouzdano predvidjeti solarne cikluse,” rekao je solarni astrofizičar Michael Wheatland sa Sveučilišta u Sydneyu za ScienceAlert.  Međutim, znamo kako se solarni ciklus manifestira, a znanstvenici i meteorolozi mogu kroz ove manifestacije pratiti ciklus. Ključni pokazatelj su sunčeve pjege – područja na površini Sunca gdje je magnetsko polje iznimno jako i isprepleteno, što sprječava protok vruće plazme i čini ga hladnijim i tamnijim od ostatka Sunčeve površine.

Solarni maksimum je kada su sunčeve pjege raštrkane po površini Sunca, poput pjegica na osunčanom nosu, a s njima dolaze i velike solarne erupcije.

Kada isprepletene magnetske linije u sunčevim pjegama puknu i ponovno se povežu, eksplodiraju u snažnim bljeskovima svjetlosti i energije, to su solarne baklje. Ponekad izbacuju milijarde tona solarnih čestica i magnetskih polja kroz Sunčev sustav, a tada govorimo o koronarnim izbojima.

Oba fenomena mogu utjecati na Zemlju. Solarne baklje rezultiraju prekidima radijskog signala. Koronarni izboji, kada udare u magnetsko polje koje štiti Zemlju, izazivaju fenomen poznat kao geomagnetske oluje, koje mogu biti opasnije jer generiraju struje koje ometaju rad električnih mreža, komunikacijske i navigacijske sustave te satelite. No također proizvode prekrasne aurore jer solarne čestice stupaju u interakciju s česticama u gornjoj Zemljinoj atmosferi. Zato smo ove godine i vidjeli toliko aurora.

No nismo u opasnosti. Iako je trenutni solarni ciklus znatno jači od početnih predviđanja NASA-e i NOAA-e, to nije najjači solarni ciklus koji smo ikad vidjeli i još uvijek je unutar normalnih granica. Najsnažnija solarna baklja ovog ciklusa bila je X9.0, koja je eruptirala 4. listopada, i bila je među 20 najjačih ikada izmjerenih.

Kako se čini, još trebamo vidjeti vrhunac solarnog ciklusa pa se pripremite jer nas očekuje burno svemirsko vrijeme.