Organski crop top

Institut održive mode nije samo novi brend, nego je i pokret

GREEN_300_listici_sredina

Intervju s Ivanom Biočinom

Odjeća od organskih i biorazgradivih materijala, ručno izrađena, uz minimalni otpad, bez toksina i plastike, bojana sjemenkama avokada, prahom koprive, organskim zelenim čajem, sezonskim voćem i biljem iz Podravine. Vizija je to iza brenda Institut održive mode, a za sve je "kriva" jedna bijela bluza...

O održivoj modi u zadnje vrijeme slušamo sve više. Dok se neki bore svim snagama da svojim trudom i radom osvijeste svoju okolinu i potaknu ljude na održive promjene, drugi se hvataju za taj vlak i jedino što prodaju je priča bez pokrića, zahvaljujući dobrom marketingu. Zato u moru takvih, veseli nas kada upoznamo osobu koja ne samo da ima pokriće, već godine znanja i istraživanja koje je zatim odlučila prenijeti u praksu i pokrenuti Institut održive mode. Skraćeno IOM, to nije samo brend održive mode, to je pokret koji će vas naučiti što je održiva moda, što sve ona podrazumijeva i zašto je ona dobra za vas. To je mjesto koje ima za cilj spojiti ljude iz raznih područja tekstilne industrije kako bi zajednički mogli raditi na promjenama u svijetu mode i održivosti. Te na kraju, stvoriti nešto što će trajati generacijama i što neće naštetiti planeti. Iako u moru brendova brze mode smo još uvijek daleko od toga da održiva moda postane norma, drago nam je vidjeti ovako velike i bitne promjene u našoj maloj Hrvatskoj.
O Institutu održive mode smo popričali s Ivanom Biočinom, vlasnicom i kreatoricom koju možemo nazvati i svojevrsnim stručnjakom kada je u pitanju tekstilna industrija. Tražili smo da nam ispriča malo više o svom novom projektu, održivoj modi i stanju tekstilne industrije u Hrvatskoj te njezinom potencijalu.

Iako ste inženjerka tekstilne tehnologije već dosta dugo, što vas je potaklo da se sada počnete baviti održivom proizvodnjom i da pokrenete Institut za održivu modu?

Ideja IOM-a se rodila 2019. godine kad sam pripremala predavanje o održivoj modi i usporedno istraživala prirodno bojadisanje. Kroz čitanje izvještaja o stanju u industriji uvidjela sam da se događa velika promjena, da su činjenice o neodrživosti proizvodnje došle u takozvani mainstream i da dolazi do smjene generacija, uz snažan pritisak na industriju. Vjerujem da sve u životu dođe na svoje mjesto, pa je i put prema proizvodnji za mene bio organski, dogodio se prirodno, korak po korak. Sve što sam do sada radila uobličilo se u jasnu namjeru. No najveći poticaj dogodio se nakon selidbe iz centra Zagreba u Koprivnicu, dobila sam prostranstvo i bistrinu – vrijeme je da teoriju pretvorim u praksu.

Čime se sve planirate baviti u IOM-u? Koja je njegova svrha?

U IOM-u proizvodim održive odjevne predmete, ali i širim ideju održive mode kroz različite sadržaje, uz povezivanje s drugim proizvođačima, potrošačima, studentima, akademijom, NGO-ima. Prave pomake možemo činiti jedino suradnjom. Budući da se temom bavim gotovo cijeli život, svjedočim iznimnom pokretu i promjeni, vrijeme je zrelo i svi moramo prionuti da budemo sigurni da nije riječ samo o prolaznom trendu već o početku novog načina proizvodnje i života.

Izrađujete li vlastite materijale ili ih nabavljate? O kakvim materijalima se radi?

Za sada sve materijale nabavljam, iako mi je najveća želja proizvoditi sirovine i materijale. No to je jako velik pothvat, gotovo nemoguć, pogotovo u Hrvatskoj. Lan, konoplju i pamuk za upcycling nabavljam u Podravini, organski pamuk u Njemačkoj, koprivu u Finskoj i Piñatex u Španjolskoj. Svi materijali su biorazgradivi, neki su, kao što sam rekla, lokalni, dio je organski. Proizvodnja predmeta je održiva, odgovorna, sve je ručno izrađeno, uz minimalni otpad, bez toksina i plastike. Zanimljivosti o pojedinim materijalima – tkaninu od koprive nazivaju materijalom desetljeća, Piñatex se koristi kao zamjena za kožu, riječ je o materijalu od celuloznih vlakana lišća ananasa, organski pamuk je proizveden u tvornicama koje su certificirane u cijelom lancu proizvodnje, od sirovine, bojadisanja, tkanja do trgovina, i time je zajamčen održiv, ekološki i etičan pristup proizvodnji na svakom koraku. Konoplja se dobiva iz održivog uzgoja bez kemikalija u Francuskoj i Rumunjskoj, a koristim i recikliranu mješavinu konoplje i organskog pamuka – materijala od “otpada”, to jest ostataka tekstilne proizvodnje. Lokalno koristim stoljetnu konoplju i lan iz Podravine, riječ je o prirodno uzgojenim i tkanim materijalima iz prošlog stoljeća. U proizvodnji koristim organski konac, izbjegavaju se materijali s elastinom jer se pri pranju otpušta mikroplastika.

Odlučili ste koristiti samo prirodne boje za materijale. Koliko je to teže i skuplje? Kako nastaju te boje?

Prirodno bojadišem materijale sjemenkama avokada, prahom koprive, organskim zelenim čajem, sezonskim voćem i biljem iz Podravine. Pri bojadisanju koristim samo sol i ocat. Proces je vrlo jednostavan, treba vam bilje, materijal, voda i sol te mnogo strpljenja. Također, morate biti spremni na eksperimentiranje. Nije teže ni skuplje, ne bih promatrala u tim kategorijama, ali je namijenjeno za otvorenost, male serije i treba biti spreman na sve! Ali mislim da je to upravo draž – usporavanje, iskušavanje i organski razvoj procesa.

S obzirom na to da Hrvatska uglavnom ovisi o uvozu sirovina, koliko je teško započeti proizvodnju materijala, i to održivih, u Hrvatskoj?

Jako teško, stoga se još nisam odvažila na taj korak. Čak ne bih rekla da je riječ o odvažnosti – već o mogućnostima. I dalje gajim nade da će se nešto pokrenuti, jer se najveći izazovi industrije nalaze upravo na početku proizvodnog lanca – u sirovinama, gdje se određuje 2/3 održivosti proizvoda ili 2/3 emisija. Za sirovine, vlakna i materijale je važno koliko dugo mogu ostati u ciklusu potrošnje, s najmanje potrošenih resursa pri proizvodnji te da na kraju životnog ciklusa budu biorazgradivi, reciklirani ili prenamijenjeni. Danas se najviše proizvodi i koristi poliester, čak 65 posto odjeće je bazirano na poliesteru. Riječ je o petrokemijskom proizvodu, nije biorazgradiv i u okoliš otpušta mikrovlakna. Jedan od ciljeva prema održivoj modi je smanjenje korištenja poliestera, dok se posljednjih godina uvelike veliča povratak “starinskim” vlaknima. Bez zdravih sirovina ne možemo imati zdravu proizvodnju, one su početak, temelj i ključ napretka.

Već se godinama bavite istraživanjima tekstilne industrije, pogotovo u Hrvatskoj. Možete li reći da postoji itko u Hrvatskoj tko se uistinu bavi održivom proizvodnjom ili je to nešto što kod nas još uvijek ne postoji?

Postoje i sve ih je više. Neki tek stasaju, a neki se prebacuju na održive materijale. No to su za sad većinom mikro i mala poduzeća, bilo bi sjajno vidjeti srednje velika poduzeća koja bi se udružila i stvorila jaki održivi brend. No sve je još na početku pa tko zna. Naravno, usporedno se pojavilo i mnogo greenwashinga, odnosno ekomanipulacije. To su brendovi koji tvrde da su odjevni predmeti i materijali održivi, ali kad se provjere navodi ispadne da je riječ o lažnoj ili veoma napuhanoj tvrdnji. Recimo, predmet za koji se tvrdi da je etičan ili eko, a u ukupnom sastavu sadrži samo 4 posto održivog vlakna, ili brendovi imaju etične kolekcije od 20 predmeta, a ostatak proizvodnje je neodrživ.

Što je za vas održiva moda? Nosite li i vi održive brendove i imate li neke najdraže?

Za mene je održiva moda put. Održivost mora biti stanje razmišljanja, uma i bivanja, mora prožimati svaku odluku, ne smije biti marketinška kategorija. Ima divnih održivih brendova, a moj ormar je održiv na jedan drugi način – 60 posto čini rabljena, odnosno second hand odjeća, a ostatak je naslijeđe, odjeća koju sam dobila od važnih žena u mom životu. Cijela ideja i estetika IOM-a rodila iz jedne stare bluze od bijelog sukna, koja se već generacijama nalazi u mojoj obitelji. Ona je temelj IOM-a i danas mi je najdraži odjevni predmet koji posjedujem. Za mene je to magični predmet prožet snagom i ljepotom svake žene koja ga je nosila.

Koje su za vas prednosti održive i spore mode? Kako biste drugima objasnili zašto bi trebali prijeći na takvu modu?

Budući da se nalazimo usred akutne krize održivosti i održivog razvoja, gdje prijetnju preživljavanju predstavlja prekomjerna potrošnja i naš način života, mislim da nije potrebno objašnjavati da se moramo mijenjati i da moramo mijenjati svaki dio naših života. Možda je najteže čuti da smo mi sami rješenje, ali saznanje nosi i moć, jer je sve u našim rukama. Toliko je poražavajućih činjenica o tekstilnoj industriji i načinu proizvodnje, mogu navesti par; reklame čine 12 posto cijene proizvoda, a plaće radnica 1,8 posto cijene proizvoda, 80 posto pamuka uzgojeno je genetskom modifikacijom, godišnje se proizvodi 80 milijardi stvari, 400 posto više nego prije 20 godina, dok se realna potreba uvećava za 2 posto godišnje, potrošač kupuje 60 posto više odjeće, baca ju upola ranije, za svaki proizvedeni kilogram tekstila u prosjeku se upotrebljava 10 kilograma kemikalija, globalno tekstil čini 22 posto miješanog otpada, tekstilna industrija proizvodi 10 posto globalne emisije ugljikovog dioksida i 20 posto otpadne vode, zaslužna je za 35 posto godišnjeg zagađenja oceana i mora mikroplastikom, za izradu para traperica potreban je iznos potrošnje pitke vode za jednu osobu za deset godina, manje od 1 posto odjeće se reciklira na kraju ionako kratkog životnog ciklusa, i tako dalje, i tako dalje…

Napisali ste već nekoliko knjiga uglavnom vezanih za tekstilnu industriju. Planirate li napisati neku novu, možda vezano za održivu proizvodnju i modu?

Svakako je u planu, iako sam trenutno usmjerena na postavljanje IOM-a, a knjiga će se, kao i sve ostalo, dogoditi kad će biti vrijeme za to.

Kada možemo očekivati prvu kolekciju i gdje će se sve moći nabaviti?

U IOM-u nema kolekcija, nema sezonskog pristupa. Sve se radi u malim serijama i mogu reći da je prva serija već rasprodana. Sad ću postaviti plan za daljnju proizvodnju, model rada je fluidan i pokušavam osluškivati potrebe lokalnih žena, ali i svoje, da pronađem dobru ravnotežu proizvodnje, kvalitetnih sadržaja i širenja ideje održivosti. Dok se ne postavi webshop, najbolje je pratiti IOM na Instagramu. Svakako se veselim usavršavanju proizvoda i guranju naprijed, da proizvodnja bude još bolja i održivija, jer kao što sam rekla, održivost je put.

PHOTOS BY: Green.hr / Sva prava pridržana

Vezani članci

Napravi nešto zeleno već danas.

Klikni „prijavi se“
i na pravom si putu!

Copyright 2021 © Sva prava pridržana - GREEN.HR

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.