Hrvatski zatvorenici rade s pčelama u zatvoru: ‘Ne znamo za što su osuđeni i ne zanima nas’

GREEN_300_listici_sredina

Javljaju im se i nakon odsluženja

Zatvorenici u hrvatskim zatvorima skupljaju pelud, propolis, pčelinji otrov, rade osnovne poslove u pčelinjaku i brinu za ovog fantastičnog kukca bez kojega ne bi bilo ni nas. Riječ je o projektu “Naučimo pčelariti“ iza kojeg stoji Hrvatska udruga pčelara (HUP) Pčelinjak, koja već gotovo pet godina u hrvatskim zatvorima i kaznionicama, kroz teoriju i praksu, uključuje zatvorenike u društveno-koristan rad.

“Moram reći da su polaznici jako zainteresirani za rad u pčelinjaku jer je to, dokazano, jako dobra radno okupacijska terapija. Ne bi vjerovali, ali u zatvorima i kaznionicama je manjak radne snage te se ponekad događa da ne mogu svi polaznici sudjelovati radovima u pčelinjaku zbog drugih obaveza te su onda jako žalosni. Svakako pokušavamo izbjeći takve situacije i tu nam zatvorski sustav maksimalno izlazi u susret“, kazao je Dražen Jerman, predsjednik HUP-a Pčelinjak.

Kroz provedbu projekta, kako nam je objasnio Jerman, osoba na izdržavanju kazne dobiva potpuno novi alat u ruke s kojim se upoznaje. Ukoliko se po izlasku iz zatvora odluči baviti pčelarstvom, uz podršku HUP-a tako dobiva potpuno novi život.

“U kaznionicama i zatvorima su postavljeni osnovni pčelinjaci ali u nastavcima, odnosno u novim provedbama projekata biti će širenja i popunjavanja“, najavio je Jerman.

‘Ne znaju za što su osuđeni’ 

“Kažu da je pčelarstvo jedna bolest koje se ne može riješiti, skoro pa i ovisnost te kad se osoba jednom zarazi pčelarstvom teško bez njega živi“, dodao je.

Cijeli proces izgrađen je na povjerenju između predavača, polaznika škole i djelatnika u sustavu. Ondje nema osuđivanja, a predavači ne znaju, niti ih zanima, zašto su zatvorenici osuđeni.

“Mogu reći da ti ljudi to itekako cijene. Puno toga smo saznali u tim malim razgovorima pa tako i o problemima s kojima se susreću po izlasku iz zatvora ili kaznionice. Stvaramo jedan kvalitetan odnos te je nerijetko da se zatvorenici i zatvorenice javljaju i kad izađu iz zatvora. Kada smo u mogućnosti popijemo s njima kavu ili samo porazgovaramo. To ne znači da će se svi uključiti u pčelarstvo ali njima puno znači kada imaju osobu koja ih cijeni i prihvaća“, objasnio je.

Nema razlika 

U pčelinjaku se tako stvara odnos između polaznika škole, predavača i djelatnika jer ih veža zajednička tema – briga za pčele i pčelarstvo.

“U pčelinjaku se svi osjećaju jednako vrijedni a i gubi se razlika, budući da svi imaju ista pčelarska odijela te više nema odnosa policijska-zatvorska odora“, dodao je predsjednik udruge.

Kroz njihovu školu, naime, ne prolaze samo zatvorenici, nego i zainteresirani djelatnici. To je izuzetno važno zbog održivosti pčelinjaka u zatvorima i kaznionicama. Naime, jednom kada projekt završi, netko unutar sustava mora voditi brigu o pčelama te prenositi znanje novim zatvorenicima. Osim toga, tu je i stvaranje osjećaja odgovornosti.

“Često tu odgovornost uspoređujem s vožnjom auta. Svatko može voziti auto bez obzira ima li ili nema vozačku dozvolu, međutim, kad se nešto dogodi onda nastaje problem za onoga koji nema vozačku dozvolu. Ista stvar je i u ovim zatvorskim pčelinjacima. Ako djelatnik sa zatvorenicima radi posao za koji je osposobljen u slučaju bilo čega to se kvalificira kao nezgoda na radu i sve ide po zadanoj proceduri. Međutim u slučaju da bilo tko radi poslove za koje nije osposobljen pojavljuje se niz problema pa i moguće tužbe“, objasnio je Jerman.

Tko može biti na radionicama?

Prvu selekciju vrše djelatnici-stručne osobe u sustavu, objašnjava nam Jerman.

“Mi nismo osposobljeni za tu selekciju te i inače u našoj školi svatko radi posao u kojem je najbolji. Nakon te prve selekcije, svim zainteresiranima, koji po procjeni sustava mogu sudjelovati u projektu, održimo motivacijsku radionicu. Ondje još jedan dio njih ne pokaže interes”.

Treći korak je početak nastave, gdje jedan dio također odustane jer smatra da je škola za njih prezahtjevna. Dakle, svi koji sudjeluju, sudjeluju dragovoljno u školi i u pčelinjaku. Pri tome, dolazi i do sigurnosne selekcije koju propisuju sustav.

Nominirani za prestižnu nagradu

Nedavno je projekt “Naučimo pčelariti” nominiran za prestižnu nagradu za društvene inovacije kojom se svake godine odlikuje 15 izvanrednih projekata. Dodjeljuje ga zaklada SozialMarie, iz Beča, a naša ekipa trenutno ima vrlo dobre rezultate, budući da su od 288 prijavljenih projekata iz zemalja srednje Europe ušli u uži izbor za nagradu.

“Nama je već i ovaj uspjeh vrlo bitan jer nam potvrđuje da radimo nešto što je dobro, da se znamo nositi sa raznim izazovima, da zajedno možemo napraviti jako puno te tako utjecati na bolje društvo u cjelini. Sama nagrada, ako je dobijemo, samo je , mogli bi reći, posljedica našeg rada”.

“Projekt „Naučimo pčelariti” financira Ministarstvo pravosuđa i uprave.

Sadržaj ovoga teksta u isključivoj je odgovornosti HUP-a Pčelinjak i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva pravosuđa i uprave.”

 

PHOTOS BY: Unsplash, Pexels / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.