Interes za postavljanje fotonaponskih elektrana na obiteljske kuće sve je veći. Potvrđuje nam to i Hrvatska elektroprivreda, ali i privatne tvrtke koje se bave postavljanjem solarnih panela. Jedan od razloga je svakako energetska kriza uvjetovana ruskom agresijom na Ukrajinu koja je donijela i značajno povećanje cijena energenata na tržištu. Nastavak je to nestabilnih trendova koji su započeli još na početku pandemije Covida-19.

Kako pokazuju podatci Vijeća Europske unije, u periodu između prosinca 2020. i prosinca 2021. godine, uvozna cijena energije porasla je za više od sto posto za područje Europske unije. Ta je brojka skočila na 157,8 posto kada je počeo rat u Ukrajini, odnosno između prosinca 2020. i srpnja 2022. Međunarodna agencija za energiju tvrdi da Europska unija mora instalirati oko 60 GW solarne energije u 2023. godini kako bi nadoknadila manjkove od ruskog plina. Štoviše, tvrde da je to moguće.

Kaskamo za drugima 

Kako bi maksimalno uštedjeli, ali i bili neovisniji, građani se stoga sve više raspituju oko postavljanja fotonaponskih sustava. Riječ je o pločama koje u prosjeku mogu proizvesti oko 300 vata u jednom satu, što naravno uvelike ovisi o izloženosti sunčevoj svjetlosti. Prosječno, za četveročlanu obitelj koja živi u Dalmaciji ili na otocima potrebna je solarna elektrana snage od tri do pet kW, dok je za obitelj koja živi u središnjoj Hrvatskoj potrebna elektrana od četiri do šest kW.

Iako je veći interes za postavljanje fotonaponskih elektrana u Hrvatskoj, ipak kaskamo za drugim članicama Europske unije po broju kućanstava koje proizvode svoju energiju. Prema izvješću SolarPower Europe, prošle je godine na području EU postavljeno čak 47 posto više solarnih elektrana u odnosu na 2021. godinu. Najviše je postavila Njemačka, slijedi Španjolska, Poljska, Nizozemska i Francuska.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske više je od 2000 sunčanih sati godišnje, dok je na obali i do 2700. To pokazuje da imamo ogroman potencijal za razvoj sunčanih elektrana, ali trenutno i Mađarska, Češka, Slovenija i Slovačka imaju i po deset puta više takvih elektrana od nas.

Zbog koga zapinje? 

Proces, dakle, unatoč velikom interesu u Hrvatskoj negdje zapinje. Jedni tvrde da je problem u manjku radne snage, drugi tvrde da država premalo subvencionira postavljanje panela, treći tvrde da HEP presporo obrađuje zahtjeve te da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prijave za subvencioniranje bira po principu „najbrži prst“. I tako u krug.

Krenimo redom.

Kako su nam odgovorili iz Hrvatske elektroprivrede, tijekom 2022. godine nastavljen je pozitivan trend povećanja broja priključenih sunčanih elektrana na distribucijsku mrežu. Konkretnije, prošle je godine priključeno više sunčanih elektrana nego u svim prethodnim godinama zajedno.

“Zaključno s 31. prosincem 2022., u kućanstvima je bilo instaliranih 4.127 sunčanih elektrana ukupne snage 24,96 MW. Za usporedbu, na dan 1. siječnja 2022. u kućanstvima su bile instalirane 1.652 sunčane elektrane ukupne snage 9,9 MW. U tvrtkama je na dan 31. prosinca 2022. bilo instaliranih 2.730 sunčanih elektrana ukupne snage 196,28 MW, dok ih je 1. siječnja 2022 bilo 1.485 ukupne snage 25,7 MW“, kažu nam iz HEP-a.

Interes građana sve veći 

Da je interes među građanima sve veći potvrđuje nam i Jasmina Novak iz Solvisa, jednog od najvećih hrvatskih proizvođača fotonaponskih modula.
“Ranije smo se više fokusirali na izvoz i to gotovo 95 posto proizvoda, a u posljednje dvije godine situacija se malo promijenila. Povećao se postotak udjela hrvatskog tržišta u našem portfelju isporuka. Sada taj omjer iznosi oko 70:30“, kazala je Novak.

Istaknula je pritom da je razlog tomu činjenica da je postupak instalacije i ishodovanja dozvola značajno pojednostavljen. Sve što proizvedu, kaže, odmah može biti isporučeno, no na instalaciju se može čekati i do nekoliko mjeseci. To ovisi o HEP-u i dokumentaciji koju je potrebno pribaviti.

“Zadovoljni smo da se nešto ipak promijenilo i da se proces ubrzao, ali tu ima još puno mjesta za poboljšanje i ubrzavanje procesa“, dodala je Novak.

Najbrži prst je…

Država je davala potpore za poticanje obnovljivih izvora energije, a natječaje je raspisivao i provodio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Jedan takav za obiteljske kuće nedavno je završen, dijelila su se poticajna bespovratna sredstva, pri čemu se po obiteljskoj kući moglo ostvariti sufinanciranje do najviše 16.988,52 eura.

Pri tome je najviši iznos za „fotonaponsku elektranu za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju, u samostalnom (off-grid) ili mrežnom radu” iznosio 10.617,82 eura. No, problematično je što je i u ovom slučaju kriterij pri odabiru bio tzv. “najbrži prst”. Drugim riječima, ne ocjenjuju se sve pristigle prijave, nego se redom kako pristižu pregledavaju i automatski sufinanciraju ako odgovaraju uvjetima natječaja. Jednostavnije, tko prvi – njegova djevojka.

Na upit kada će sličan natječaj biti ponovno raspisan te hoće li kriterij biti jednaki, nisu nam odgovorili.

Imamo li dovoljno radne snage? 

Kako raste zainteresiranost za obnovljive izvore energije, a pogotovo za fotonaponske elektrane, raste i potražnja za radnom snagom u ovom području. Kakav je interes u tom području, provjerili smo s tri različite škole za usavršavanje i prekvalifikaciju koje nude smjer monter/ka fotonaponskih sustava. Kako nam je potvrdio Bojan Marić s Pučkog otvorenog učilišta, ondje redovito popune školske klupe.

“Interes je svakako sve veći, a naš program za montera fotonaponskih sustava prima do osam polaznika i traje 150 sati. Uvjeti za upis su navršenih 18 godina, završena srednja škola u području strojarstva ili elektrotehnike te liječničko uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova montera fotonaponskih sustava. Već krajem četvrtog mjeseca ove godine imamo novi krug upisa“, objasnio je Marić.

Da radnika ima dovoljno potvrđuje nam i Matej Stipeljković, direktor tvrtke MS2 Energo, koja se bavi projektiranjem i postavljanjem solarnih elektrana. “Interes je jako velik, ali događa se to da sada u posao ulazi puno pojedinaca koji nisu nužno educirani za ovaj posao. Oni rade montažu, ali ne rade cijelu papirologiju. Drugim riječima, po jeftinijoj cijeni obave monterski posao, a rezultat je onda nerealna konkurencija. Oni su jeftiniji, ali ne obavljaju dio s papirologijom i tako kupac nema potpunu uslugu“, objasnio je.

A administracija i papirologija u Hrvatskoj je još uvijek od velike važnosti. Za usporedbu, kaže Stipeljković, u Njemačkoj nema ni upola ovoliko administracije oko postavljanja solarnih panela kao kod nas.

“Mi zapošljavamo cijelo ovo vrijeme i koga god smo odabrali, vrlo brzo se uklopio u radnu dinamiku. Od posla se ne možemo obraniti koliko ga ima, ali ima i ljudi koji žele i znaju raditi“, dodao je.

Gdje je onda problem? 

Imamo, dakle, ljude i tvrtke koji će postavljati i projektirati solarne elektrane, a što ako zapne na dozvolama za iste? Cijeli proces, u idealnim uvjetima, može potrajati između tri do šest mjeseci, a ponekad i do godinu dana. U praksi se najviše čeka na HEP. Iako je zakonski rok za izdavanje dozvole za priključenje 30 dana, to često potraje puno više. Kako su objasnili iz HEP-a, postupak je kraći i jeftiniji za sunčane elektrane priključne snage do 500 kW, a koje se priključuju na niskonaponsku mrežu, u odnosu na proizvodna postrojenja veće priključne snage.

Nužno je stoga, smatraju naši sugovornici, proces pojednostaviti tako da se olakša svim zainteresiranima za fotonaponske elektrane. U vremenima nesigurnosti, ratova i nestabilnog tržišta, utješno je imati vlastitu proizvodnju. No, cijeli bi proces trebao i morao ići brže.