Na UN-ovom summitu o bioraznolikosti (COP15) nije se puno govorilo o zaštiti pluća Zemlje, oceanima. U radnom presjeku od deset stranica i 5000 riječi, „ocean“ se spominje samo dva puta, javlja Guardian. Ne postoje, dakle, posebni zahtjevi delegata za smanjenje ribolova, zaštitu koraljnih grebena ili zaustavljanje rudarenja pod morem. Podsjetimo, nakon što je završila UN-ova klimatska konferencija (COP27) u Egiptu, započeo je summit o bioraznolikosti i zaštiti (COP15). S obzirom na to da COP27 nije rezultirao gotovo nikakvim konkretnim rješenjima za spas planeta i klime, nije se puno očekivalo ni od ove konferencije.
No, zabrinjavajuće je, kako piše Guardian, da se gotovo nije razgovaralo o zaštiti oceana koji pokrivaju 70 posto Zemljine površine, gdje je bioraznolikost ugrožena zbog prekomjernog izlova ribe i globalnog zatopljenja. Delegati koji su se okupili u Montrealu odobrili su opći nacrt o morskoj i obalnoj bioraznolikosti, ali iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti raspravljalo se o detaljima. Pojavili su se navodi da Rusija, Kina, Island i Argentina oklijevaju s uvođenjem mjera ograničavanja za spas oceana, a budući da pregovori funkcioniraju na temelju konsenzusa, pojedinačne zemlje mogu staviti veto na ono s čime se ne slažu.
Igranje s riječima
Iz toga razloga ove su godine pobornici za zaštitu bioraznolikosti bili oprezniji. Pažljivo su odabrali riječi u nacrtu kako države ne bi mogle staviti veto. Primjer za to je pojam ribolova. Izbačena je riječ „ribarstvo“ iz najnovijeg radnog dokumenta u dijelu gdje se govori o ukidanju ekoloških subvencija, što je bilo iznenađenje za mnoge. Simon Cripps, izvršni direktor za očuvanje mora u Društvu za zaštitu divljih životinja i sudionik na summitu, objasnio je da je gubitak određene riječi bio način da se zemlje spriječe od stavljanja veta na cijeli odjeljak kako bi se postigao barem neki napredak.
Osim ribarstva, problem je i novac. Zemlje u razvoju, naime, ne žele uvoditi ograničenja za zaštitu prirode ako im se ne obeća više novca. U utorak navečer, Brazil je predvodio skupinu zemalja u razvoju, čiji su delegati naglo napustili sastanak o financijama, prosvjedujući zbog toga što zemlje donatori odbijaju stvoriti novi fond za biološku raznolikost. Još jedan veliki problem je i činjenica da plan „30×30“ nije uopće točno definiran. Riječ je o planu za zaštitu mora i oceana, za koji nije dogovoreno hoće li biti usmjeren globalno ili lokalno. Točnije, hoće li cilj plana biti da zemlje pojedinačno zaštite 30 posto svojih obalnih područja ili negdje drugdje.
To bi značilo sljedeće: čak i da se zemlje dogovore oko plana to vjerojatno ne bi ni pomoglo morskoj bioraznolikosti zbog jednog neriješenog pitanja: otvorenog mora. Većina oceana nalazi se izvan nacionalne jurisdikcije i zapravo je bez zakona. Zemlje imaju suverenu vlast samo do 200 nautičkih milja od svoje obale; sve dalje smatra se otvorenim morem, kojim nitko ne vlada. Odvojeni niz pregovora UN-a već je godinama u tijeku kako bi se dogovorio sporazum o otvorenom moru, ali posljednji krug pregovora završio je neuspjehom. Na ovu temu političari će se ponovno okupiti u ožujku 2023. godine.
