Prošli je tjedan obilježena prva godišnjica pokretanja prijedloga EU-a o klimatskim zakonima. Ali ova godišnjica nije dala puno razloga za slavlje. Kako piše Suzana Carp za Euractiv, Europska komisija, Vijeće i Parlament do sada su se našli na gubitničkoj strani ovih pregovora. Nažalost, neki od gubitaka ugrožavaju utjecaj EU na COP26. Stvari se još uvijek mogu okrenuti i spasiti sveukupni međunarodni kredibilitet EU prije nego što bude prekasno. Evo kako i zašto je to važno u većoj shemi stvari.
Europska komisija izvorno je predložila klimatski zakon s neovisnim mehanizmom za reviziju i uspostavljanje mehanizama, svakih pet godina, kako bi ciljevi s vremenom mogli postati ambiciozniji, ali ne i manje ambiciozni. Čini se da je ovo izgubljeno. Države članice nisu bile željne automatskog ažuriranja putanja utvrđenih u EU-ovom zakonu o klimi. Umjesto toga, dokument sada govori samo o procjeni strategija od strane Komisije svakih pet godina, s odlukom da djeluje na nedostacima prepuštenim pojedinim državama članicama.
To podrazumijeva politički kaos prebacivanja odgovornosti koji bi mogao trajati do 2050. godine, umjesto automatskog, predvidljivog procesa koji se temelji na neovisnoj procjeni. Komisija je izgubila svoju najvažniju inovaciju i jedan od vrlo rijetkih elemenata koji izravno prevode temeljni element Pariškog sporazuma. Čini se da je i Vijeće EU izgubilo put pred kraj 2020. pristavši na cilj od “neto 55%”. Neto cilj podrazumijeva da će se kontinuirane emisije uravnotežiti uklanjanjem ili nadoknađivanjem. “Bruto cilj”, kakav EU trenutno ima, uključuje samo stvarno smanjenje emisija i nudi jasnoću i predvidljive putanje. Iako neto-nula do 2050. govori o ravnoteži između emisija i uklanjanja do 2050. godine, smanjenja i uklanjanja pod odvojenim ciljevima pomažu u smanjenju emisija, dok istovremeno osigurava da do smanjenja zaista dolazi.
U međuvremenu, Europski parlament bio je postrani od kontrole Europske komisije nad ciljnom raspravom EU 2030. Komisija je svoju vježbu modeliranja koja je podržala Klimatski plan iskoristila još u rujnu 2020. kako bi preduhitrila ishod pregovora prije nego što je Parlament uopće imao priliku dati svoj glas. Komisija je oblikovala samo “neto” ciljeve i nije uspjela modelirati nijedan scenarij iznad 55%, što je očito protivno duhu rasprave o “najmanje 55%”. Također, zanemareno je glasanje Parlamenta kojim se preporučuje cilj od 60%. Samo godinu dana nakon rasprave o klimatskom zakonu EU-a, izvjestitelji Europskog parlamenta poslali su pismo Komisiji tražeći da surađuje u dobroj vjeri i doda modeliranju scenarij iznad 55%, u skladu sa stajalištem EP-a.
Dakle, čini se da je puno izgubljeno u proteklih godinu dana, uključujući povjerenje između institucija. No, još nije sve gotovo i još uvijek postoje načini da se situacija popravi. Evo kako:
- U nedostatku automatskog pregleda i povećanja koji su sadržani u izvornom prijedlogu EU-a o klimatskim zakonima, Vijeće EU-a moglo bi podržati zahtjev Europskog parlamenta za specijaliziranim savjetodavnim stručnim tijelom za klimatske promjene za procjenu napretka i davanje preporuka političkim institucijama o potrebnim prilagodbama. Ovo će biti važan korak u stvaranju temelja za siguran put prema 2050. godini.
- Što se tiče vjerodostojnosti i dosljednosti u vanjskom pozicioniranju EU-a, cilj za 2030. godinu jednostavno bi trebao pristati na bruto -55% smanjenja cilja (jamčeći stoga komponentu “najmanje”) i dopuniti ga dodatnim ciljem uklanjanja za dodatni postotak povećanja. Smanjenja i uklanjanja emisija treba ubrzati, a EU bi mogla dati primjer ispred COP26 kako bi druge zemlje trebale pružiti dodatnost i ubrzanje napora do 2030. godine.
- Trebalo bi se poduzeti dodatno modeliranje. Iako je ovo možda kasno u procesu, ne zaboravimo da smo trebali proslaviti i godinu dana od pokretanja prve procjene utjecaja u ožujku 2020. Međutim, to je nekoliko puta odgađano i objavljeno tek u rujnu. Utrku za vremenom treba uravnotežiti temeljitošću procesa i poštenim i suradničkim stavom svih institucija.
Te bi mjere dale put do vraćanja povjerenja između institucija.
Potrebni su odvojeni ciljevi za oba segmenta, jedan za smanjenja u 2030. i jedan za uklanjanja. To će omogućiti da se tehnologije i kompenzacije negativnih emisija pravilno evidentiraju i ne tretiraju kao jednake emisijama.
