Prema novom izvješću Europske agencije za okoliš, ekstremni vremenski događaji koštali su Europu oko pola bilijuna eura, izgubljeno je između 85.000 i 145.000 života u posljednjih 40 godina. Nakon godine koju su obilježile razorne poplave u Njemačkoj i Belgiji te šumski požari u dijelovima južne Europe, Europska agencija za okoliš poziva vlade da djeluju kako bi minimizirale štetu i povećale otpornost na klimatske promjene.
Najveći ekonomski gubitci zabilježeni su u Njemačkoj – 110 milijardi eura – a zatim u Francuskoj i Italiji, a po kopnenoj površini najveće gubitke imale su Švicarska, Njemačka i Italija. Dok su najveće gubitke po stanovniku imale Švicarska, Slovenija i Francuska.
Samo oko 23% ukupnih šteta je osigurano, iako je i to značajno variralo među zemljama. U Rumunjskoj i Litvi iznosio je samo 1%, popevši se na 56% u Danskoj i 55% u Nizozemskoj.
Procjenjuje se da je najveći broj smrtnih slučajeva — više od 85% u 40-godišnjem razdoblju — uzrokovan toplinskim valovima, a 2003. je toplinski val prouzročio većinu smrtnih slučajeva, odnosno, zaslužan je za između 50% i 75% svih smrtnih slučajeva od vremenskih i klimatskih događaja u posljednja četiri desetljeća.
Što možemo učiniti da se šteta smanji?
Očekuje se da će porastom prosječne temperature Zemlje posljedice klimatskih promjena biti češće i, samim time, povećat će se rizik od gubitka života i imovine. Stoga je Europska agencija za okoliš pozvala kreatore politike da ulože više napora u smanjenje rizika poput provođenja programa zaštite od poplava.
Potrebno je provoditi prilagodbe neizbježnim utjecajima klimatskih promjena i stvarati zajednice otporne na ekstremne uvjete do 2050. godine. Također, povećanje pokrića osiguranja od štete moglo bi predstavljati jedan od ključnih alata za upravljanje financijskim rizikom te povećati sposobnosti društva da se oporavi od katastrofa.
Klimatske promjene toliko su uznapredovale da Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), krovno globalno tijelo Ujedinjenih naroda za praćenje klimatskih promjena, više ne govori o tome kako ih možemo zaustaviti, već kako ih možemo ublažiti i izgraditi otpornost. Zemlje članice EU i dalje trebale raditi na međunarodnoj razini kako bi ograničile proizvodnju ugljika gdje god je to moguće.
