Poduzetnik, investitor, ljubitelj novih tehnologija i jedan od prvih vlasnika Tesle u Hrvatskoj, poznat je po svojoj podršci koju pruža tehnološkoj sceni u Hrvatskoj. Nedavno je s Hrvojem Prpićem i Majom Jelisić Cooper osnovao udrugu vozača električnih vozila Strujni krug s ciljem poboljšanja infrastrukture koja bi trebala povećati broj električnih automobila u Hrvatskoj. O razlozima kako i zašto se odlučio za Teslu s kojim se čak uputio u avanturu kroz Saharu, razgovarali smo sa Sašom Cvetojevićem.
Početkom godine osnovali ste udrugu vozača električnih vozila Strujni krug. Možete nam za početak otkriti kakva je trenutna situacija, koliko u Hrvatskoj trenutno ima električnih i hibridnih vozila te kako stojimo ako se usporedimo s europskim prosjekom?
Hrvatska značajno zaostaje po broju električnih vozila u odnosu na većinu zemalja zapadne Europe. Srećom, infrastruktura za električne automobile značajno je napredovala u zadnjih dvije godine, ponajviše zato jer smo turistička zemlja i dio smo EU koridora, te su značajna EU sredstva uložena u izgradnju brzih punionica.
Vi ste jedan od prvih vlasnika i promotora električnih automobila odnosno Tesle u Hrvatskoj. Zašto ste se vi odlučili na taj izbor?
Puno je razloga, a iste je teško objasniti onome tko nije probao voziti Teslu. Osjećaj vožnje u tišini, bez buke i vibracija, snaga motora, ubrzanje, ležanje automobila na cesti – superiorni su svim automobilima iste klase ili čak viših klasa. Dodamo li tome kompletan sustav potpuno novih tehnologija koje su ugrađene u automobil čime je on postao gadget na kotačima, izuzetno nisku potrošnju po kilometru i niske troškove održavanja – dolazimo do dobitne kombinacije. Namjerno nisam spomenuo ekološki moment, iako je meni on bio izrazito bitan, kako bi pokazao kako je i bez tog kriterija – Tesla jednostavno automobil koji oduševljava i nakon njega teško se vratiti u svijet “klasičnih” automobila.
Zajedno s kolegom Olegom Maštrukom sudjelovali ste na reliju Budapest – Bamako u 2018. godini gdje je vaš Team Tesla prvi prešao Saharu u električnom automobilu. Kakvo je to iskustvo bilo s obzirom na infrastrukturu u Africi?
Iskustvo je bilo duboko 🙂 obzirom da u nekim dijelovima Afrike koje smo morali proći ne da nema infrastrukture, nego nema doslovno ničega. Ni struje, a ni ceste. Bili smo prvi ikad kojima je to uspjelo. Napori su bili toliki da smo par puta stvarno bili na rubu odustajanja, a par puta smo bili i u ozbiljnim opasnostima. Afrika je jednostavno nepredvidiva, da se nismo morali žuriti kako bi držali korak s ostalim sudionicima relija, bilo bi puno jednostavnije. No, u okviru grupe smo ipak imali kakvu takvu zaštitu, pogotovo u Zapadnoj Sahari i Mauritaniji – koje su ratna zona ili zona djelovanja terorističkih skupina.
Što je ključan razlog zbog kojeg će se ljudi odlučiti za kupnju električnog automobila, uštede, zeleni lifestyle ili nešto treće?
Svatko ima svoj razlog. Gospodarska vozila se sve više kupuju radi značajno nižih ukupnih troškova po kilometru, ali za prosječnog korisnika električni automobili se još doimaju skupljima. Početna cijena električnog automobila je još uvijek veća od usporedivog automobila s motorom na unutarnje izgaranje i dok je tome tako – mnogi će oklijevati preći na struju. No, gledano na ukupni trošak korištenja, električni automobil isplativiji je već nakon 3-5 godina. Naravno da je sve većem broju ljudi ekološki aspekt sve bitniji, ali u zemlji relativno niske kupovne moći i niskog standarda, taj argument teško da može većini biti presudan.
Ističete da je infrastruktura važan problem i prepreka za rast broja električnih vozila, a mi bismo dodali i cijena. Kako se ti problemu mogu riješiti?
Infrastruktura se poboljšava doslovno svakodnevno, otvaraju se novi punjači. Sad je manje osjetan nedostatak samih punjača, više je problem u održavanju i umrežavanju infrastrukture. Često su punjači svojevrsni otoci, slabo se vodi računa o ispravnosti istih, a za većinu ne postoji ujednačeni način registracije pa je korisnicima često dio punjača nedostupan. Tu opet ogromnu pozitivnu razliku vide vozači Tesla vozila jer je Tesla samostalno razvila svoju infrastrukturu, koja je daleko jednostavnija za korištenje te odlično održavana. No, najveća prepreka je odnos “starih” proizvođača prema električnim vozilima. Većina tradicionalnih proizvođača uopće ne želi proizvoditi električne automobile, jer im klasična vozila donose puno veći profit. a prelazak na struju zahtjeva ogromna ulaganja ali i promjenu cjelokupnog načina razmišljanja.
Stoga u salonima često ne žele prodavati električne automobile, prodajno osoblje nije educirano, a promotivni materijali su često pisani tako da ne daju informacije koje kupca zanimaju. Ne radi se o promjeni pogona, već se radi o promjeni cijele paradigme, a to ne razumiju ni mnogi u odjelima marketinga tradicionalnih proizvođača.
Jeste li vi kao vlasnik i pasionirani ljubitelj električnih automobila usvojili i neke druge „zelene“ navike? Jeste li više osviješteni po pitanju održivosti?
Naravno. U obitelji imamo dva električna automobila, nadamo se uskoro još jednome. U nekim mojim firmama već imamo prva električna dostavna vozila, te ove godine planiramo nabavku još nekoliko. Odavno smo svu rasvjetu zamijenili energetski učinkovitom, a uskoro planiramo obnoviti i sustave grijanja i klimatizacije kako bi i oni bili u skladu s novim i zelenim trendovima. Upravo sam potpisao i ugovor o izgradnji prve solarne elektrane snage preko 100kw, na jednoj od naših zgrada. Već desetak godina imamo instalirane kolektore za pripremu tople vode, te smo davno uveli i ISO 14001 standard zaštite okoliša.
Europa se strateški odlučila na poticanje „zelenog gospodarstva“. Kao poduzetnik, što mislite koliko je realno da će se ekonomija u Hrvatskoj okrenuti „zelenom trendu“ te na koji način poduzetnike motivirati za to?
Na žalost, obzirom da smo upravo zakoračili u krizu kojoj ne možemo procijeniti dubinu a ni trajanje, bojim se kako će to utjecati na brzinu prelaska na zelenije tehnologije, pogotovo u Hrvatskoj. Svaka promjena ipak zahtjeva ulaganja. Stoga, iako su neke promjene koje osim ekološke koristi imaju i dugoročnu ekonomsku isplativost, očekujem da će se mnogi suzdržati planiranih investicija, čekajući bolja ili bar sigurnija vremena. Poduzetnici nisu homogena skupina i teško je naći jedan kriterij koji motivira sve, no definitivno smanjenjem troškova prelaska na ekološki povoljnije opcije možemo motivirati više njih da krenu mijenjati navike. Ne smatram da su prisile dobar alat, smatram da je potrebno mnoge ekološki prihvatljive tehnologije učiniti i ekonomski bitno isplativijima. Plaćanje realnih troškova energije, koji uključuju i zbrinjavanje i popravke svih šteta koje uzrokujemo korištenjem postojećih tehnologija, može motivirati sve veći broj poduzetnika i građana da se okrenu zelenim tehnologijama, čime iste, uslijed povećanja volumena proizvodnje, postaju jeftinije i time opet dostupnije.