Od malena smo zaljubljene u prirodu i nedostajao nam je kontakt s njom. Povezali su nas zajednički interesi i vrlo brzo se dogodila ideja, prisjetile su se Maja Subotić Šušak i Katarina Zlatec, entuzijastice koje stoje iza brenda Samonikla koji je nastao u vrijeme pandemije. Njihov cvjetni atelje smjestio se u blizini zagrebačkog Kvatrića, a slažući cvijet po cvijet u impresivne aranžmane koji oduzimaju dah, Maja i Katarina ondje ulažu i dio sebe, komad ljubavi, emocije i poštovanja prema prirodi. Sve što u njihovoj radionici nastane, potaknuto je željom da cvjećarstvo bude ekološko i održivo, bez nepotrebnog otpada i plastike.

Samonikla se bazira na tri izvora: njihovom eksperimentalnom uzgoju, lokalnoj proizvodnji i divljem bilju, s minimalnim utjecajem na prirodu i okoliš. Koriste, dakle, samo sezonsko cvijeće, isključivo lokalno uzgojeno, bez upotrebe dodatnih dekoracije i cvjećarske spužve, umjesto koje koriste mahovinu.

“Na samom početku smo malo strepile kako će ljudi prihvatiti činjenicu da ne mogu samostalno birati cvijeće, nego samo veličinu i tip, odnosno ton buketa, no pozitivno smo se iznenadile. Sve radimo po narudžbi kako bilje ne bi stajalo i propadalo, te kako bi uvijek bilo što je svježije moguće“, rekle su nam.

Samo lokalno 

U zimskom periodu, primjerice, u ponudi imaju samo zimzeleno i suho bilje koje same suše kroz godinu, a ponuda svježeg cvijeća varira iz tjedna u tjedan. Kroz svoj rad uspješno educiraju kupce da postoje prirodni ciklusi koje treba slijediti, poštujući zakone prirode i okoliša u kojem biljka raste. Naime, u Samonikloj koriste isključivo bilje koje je uzgojeno u Hrvatskoj.

Na taj način podržavaju lokalne proizvođače, ali ističu da kod nas još uvijek nema većeg ekološkog uzgoja cvijeća. “Prije nekoliko godina s ekološkim uzgojem je započela Iva Šikuten koja stoji iza OPG-a Pušlek i zaista joj držimo fige da uspije“, dodala je Katarina Zlatec.

I same su započele ekološki uzgoj cvijeća, ali ističu da je njihov uzgoj još uvijek skroman, nedostatan za njihove potrebe. Ipak, veseli ih vidjeti da ono što same posade za nekoliko mjeseci mogu koristiti u svojoj cvjećarnici.

“Uskoro nam, primjerice, kreću lukovice, od kojih bi istaknule posebne vrste božur-tulipana koji nam u domaćoj proizvodnji nisu dostupni, razne vrste narcisa, perunika, … Volimo, uzgajamo i koristimo cvijeće, poput cinija i kadifica, koje je tradicionalno iz vrtova naših baka“, objasnila je Katarina.

Sve se reciklira 

Osim buketa, Samonikla često radi i aranžmane i instalacije za različite projekte, evente i vjenčanja. No, njihov posao nikada ne završava isporukom gotovih proizvoda. Katarina i Maja, naime, nakon što događaj završi, odrade posao demontaže nakon kojeg sav biljni materijal, koji se ne može sušiti, kompostiraju. Taj kompost kasnije koriste u svom vrtu, a sve ostale materijale recikliraju ili ih spremaju za ponovnu upotrebu. Riječ je o zaokruženom procesu u kojem se ne stvara nepotreban otpad.

Poseban naglasak stavljaju na edukaciju i osvještavanje svojih kupaca. Cvjećarska industrija velik je zagađivač okoliša o kojemu se nedovoljno priča, smatraju. “Od samog uzgoja koji se uglavnom ne kontrolira, transporta cvijeća na velike udaljenosti što, osim ugljičnog otiska, zahtjeva i upotrebu dodatnih kemikalija kako bi cvijeće preživjelo put pa sve do cvjećarske spužve koja je jednokratno upotrebljiv i nerazgradiv blok mikroplastike.“

Uvozimo, a možemo imati svoje

Trenutno je gotovo 90 posto cvijeća koje se prodaje u Hrvatskoj iz uvoza. Uglavnom se dovozi iz Italije, Nizozemske, Kolumbije i Ekvadora, a u nekim slučajevima i iz Pakistana i Izraela. Od tog postotka, velik dio tiče se uvoza cvijeća koje se može uzgajati i u Hrvatskoj, poput ruža ili tulipana.

Znanstvenici godinama upozoravaju na razinu onečišćenja koje uzrokuje cvjećarska industrija. Kemikalije koje se koriste izrazito su štetne za radnike, ali i za okoliš. Primjerice, metil bromid koji se često koristi povezuje se s uništavanjem ozonskog omotača, a svježe rezano cvijeće redovito se tretira sintetičkim pesticidima, poput glifosata koji je poznat kao kancerogen.

Plastika koja se koristi u aranžiranju također ostavlja trag na prirodu. Osim spomenute cvjećarske spužve koja je problematična zbog zagađivanja mikroplastikom, problem su i celofani i papiri u koji su buketi često umotani.

‘Zdravo za gotovo’ 

Procjene su da tradicionalno cvjećarstvo proizvede i do 100.000 tona plastičnog otpada godišnje, a prema podatcima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, u 2022. godini samo se devet posto plastičnog otpada zaista recikliralo. Ostatak je završio na odlagalištima diljem svijeta.

Dovoljni su ovo razlozi za okretanje prema ekološkom, održivom cvjećarstvu i poticanju na lokalni uzgoj i kupnju od lokalnih uzgajivača. Samonikla u tome prednjači u Hrvatskoj, a Maja i Katarina postavile su sjajne temelje. “Pomaku svijesti se ne događaju preko noći, toga smo svjesne od početka, no čini nam se da ljudi sve više shvaćaju važnost ekoloških I održivih projekata te nova promišljanja ustaljenih vrijednosti i industrija koje uzimamo “zdravo za gotovo“, rekle su iz Samonikle.