Više od polovice svjetske populacije živi u gradovima, a do 2050. UN očekuje da će taj udio doseći 68%. To znači više domova, cesta i druge infrastrukture. Samo u Indiji morat će se svake godine razvijati ekvivalent gradu veličine Chicaga kako bi se zadovoljila potražnja za stanovima. Takav građevinski procvat ne čini ništa dobro po pitanju klimatskih promjena, jer izrada čelika i betona, dva najčešća građevinska materijala, generira oko 8% svjetskih antropogenih emisija ugljičnog dioksida. Ako se gradovi žele istovremeno prošiti i ozeleniti, morat će se izgraditi od nečeg drugog.
Kako piše The Economist, čini se da bi upravo Chicago mogao postati dijelom rješenja. Posljednjih godina, kako su arhitekti sve više zainteresirani za suvremene metode gradnje koristeći drvo, drvene zgrade postaju sve više i više. Trenutačni rekord drži 85 metara visoka zgrada Mjøstårnet u Norveškoj koja je dovršena 2019. godine. Međutim, ona bi bila minijatura u usporedbi s neboderom River Beach Tower, zdanje visoko 228 metara predloženo za izgradnju uz rijeku Chicago.
Kako kaže Američka udruga za promicanje znanosti, drvo je jedna od najperspektivnijih održivih alternativa čeliku i betonu. Međutim, nije svakodnevna građa, iverica ili šperploča ono što privlači interes arhitekata. Riječ je o materijalu koji se naziva konstruirano drvo. Ovo je kompozit različitih slojeva, svaki dizajniran da udovolji zahtjevima određenih komponenata kao što su podovi, ploče, poprečne zagrade i grede. Uz određivanje oblika komponente, dizajneri mogu poravnati zrnca u slojevima kako bi pružili razinu čvrstoće u odnosu na čelik u proizvodu koji je i do 80% lakši. Štoviše, konstruirano drvo obično se tvornički izrađuje za velike dijelove zgrade. To smanjuje broj isporuka koje se moraju obaviti za gradilište.
Sve ovo čini veliku razliku u emisijama ugljičnog dioksida. Michael Ramage sa Sveučilišta Cambridge uzeo je za primjer četverokatnu drvenu zgradu od 300 četvornih metara izgrađena upravo u tom gradu. Izgradnja ove zgrade generirala je 126 tona CO2. Da je izrađena od betona, taj iznos bi se popeo na 310 tona. Da se koristio čelik, emisije bi premašile 498 tona. Zapravo, s jedne točke gledišta, ovu bi se zgradu zapravo moglo promatrati kao “ugljično negativnu”. Kada drveće raste, ugljik zadržava u sebi – u ovom slučaju ekvivalent od 540 tona CO2.
Ako ovakva vrsta gradnje uzme maha, postavlja se pitanje imamo li dovoljno drveća za takvu gradnju. Međutim, uz održivo gospodarenje šumama to ne bi predstavljalo problem. Za stan za jednu obitelj potrebno je 30 kubika drva, a procjenjuje se da samo europske održive šume tu količinu stvaraju svakih sedam sekundi. Požar također ne predstavlja rizik jer konstruirana drvena građa ne gori lako. Prema izvještaju Instituta za istraživanje utjecaja klime u Njemačkoj, velike građevine otporne su na vatru jer su njihove unutarnje jezgre zaštićene pougljenim slojem pa ih je jako teško uništiti u požaru. Za dodatnu zaštitu, mogu se dodati i vatrootporni slojevi. Sve u svemu, čini se da bi drvo moglo dobiti novi životni vijek u obliku vrlo traženog građevinskog materijala.
Izvor: The Economist