Da bismo zaustavili klimatske promjene, 2022. mora pojačati svoju igru

GREEN_300_listici_sredina

Pretvaranje obećanja u djela

Ako je 2021. bila godina planiranja, može li 2022. biti godina djelovanja?

Protekla 2021. započela je s osjećajem optimizma jer su političke vođe obećavali da će se uozbiljiti po pitanju okoliša. No, iako je bilo dosta hrabrih, čak inspirativnih obećanja o klimi, zabilježeno je vrlo malo stvarnog napretka. Zapravo, neke stvari su postale puno, puno gore.

Nedavna konferencija COP26 – navodno trenutak istine za klimu – bila je vrhunac problema pričanja bez djelovanja. Ali ako je 2021. bila godina planiranja klimatskih promjena, može li 2022. biti godina rada? Ako su svjetski lideri doista ozbiljni u pogledu zaštite planeta, morat će to pokazati kroz narednu godinu.

Evo što se dalje mora dogoditi da bi se ta obećanja ostvarila…

Kraj krčenja šuma

Tema prestanka krčenja šuma bila je izvor optimizma, a zatim užasa tijekom posljednjih 12 mjeseci, jer globalni napori da se spriječi krčenje nisu uspjeli napraviti značajnu razliku. U mnogim područjima stope krčenja šuma zapravo rastu. U jednom od prvih velikih dogovora COP-a 26 gotovo 120 svjetskih čelnika obećalo je iskorijeniti krčenje šuma do 2030. U međuvremenu, Europa će zabraniti ključni uvoz poput kave i kakaa tvrtkama koje ne mogu ili ne žele dokazati svoj status bez krčenja šuma.

No, dok je sve veće priznanje krčenja šuma nedvojbeno napredak, globalni čelnici moraju djelovati sada, a svakako prije 2030. Oni također moraju prestati tretirati probleme poput krčenja šuma kao jedinstveno pitanje. Na primjer, sporazum COP26 ne priznaje središnju ulogu uzgoja životinja (i legalnih i ilegalnih) u krčenju šuma, dok europska zabrana još ne uključuje gumu, još jedan ključni pokretač. Obje mjere također ne djeluju odmah i previše su lake za upletene proizvođače.

U međuvremenu, novo izvješće pokazuje kako čak i modna industrija pridonosi krčenju šuma. Slično kao u industriji mesa, kave, kakaa i gume, nedostatak transparentnosti lanca opskrbe daje dobavljačima negiranje njihove vlastite uloge u uništavanju okoliša. Ključno je osigurati odgovarajuće posljedice za tvrtke koje neprestano ne uspijevaju održavati svoje opskrbne lance, a tako je i odmicanje od industrijalizirane proizvodnje mesa i drugih problematičnih proizvoda, počevši od bogatih zemalja koje su najgori prijestupnici.

Ukidanje naše ovisnosti o ugljenu

Fosilna goriva su na izlasku, posebice ugljen – izvor energije koji najviše zagađuje okoliš na svijetu. No, prelazak s ugljika je složeniji nego što se čini, i dok se obećanja gomilaju, čini se da nitko nije sasvim siguran kako zapravo napraviti promjenu. (Iako stručnjaci inzistiraju na tome da je to i potrebno i “potpuno izvedivo.”). Zemlje koje su već obećale da će se osloboditi ugljena morat će početi ulagati mjerljive napore 2022.. Neke su zemlje već najavile prijeko potrebnu financijsku potporu za druge zemlje na putu tranzicije, ali bogatije zemlje moraju pojačati napore da bi to uspjelo.

Kako bi se odmaknuo od fosilnih goriva, svijetu je potrebna održiva energija, pa što prije vlade to aktivno omoguće (u zemlji i inozemstvu), to bolje. Tržište obnovljivih izvora energije brzo raste, a kupci su već oduševljeni održivošću. Politika bi to trebala odražavati.

Kraj industrijalizirane stočarske proizvodnje

COP26 je bio oštro kritiziran zbog gotovo potpunog ignoriranja problema industrijalizirane stočarske proizvodnje. Najbliži razgovori bili su dogovor o dodacima za hranu od strane JBS-a, najveće svjetske i vjerojatno najzloglasnije tvrtke za proizvodnju mesa. To je unatoč činjenici da više nacija, IGO-a i nevladinih organizacija – uključujući UN i WHO – zagovaraju biljno i laboratorijski uzgojeno meso.

Odbacivanje tvorničke poljoprivrede i intenzivnih poljoprivrednih metoda podržali bi sve  – od bolje sigurnosti radnika do zdravlja potrošača. To bi također smanjilo emisije stakleničkih plinova, pojačalo nesigurnost hrane, nemjerljivo poboljšalo dobrobit životinja, pa čak i smanjilo rizik od budućih pandemija. U konačnici, industrijalizirana poljoprivreda nema budućnosti.

Prije COP-a 26, preko 50 globalnih nevladinih organizacija pisalo je Borisu Johnsonu i drugim domaćinima izražavajući zabrinutost zbog izostanka stočarske proizvodnje s konferencije. Predložili su i provjerena rješenja kao što je prebacivanje subvencija s mesa i mliječnih proizvoda na žitarice i druge usjeve. Znanost o tvorničkoj poljoprivredi je jasna kao i o fosilnim gorivima, ali još uvijek nedostaje akcija vlada.

“Životinjska poljoprivreda jedan je od najznačajnijih doprinosa klimatskim promjenama”, napisali su potpisnici. “Ovo je naša prilika da se usredotočimo na konstruktivne napore za smanjenje smrtonosnih emisija iz intenzivnog stočarstva i zaštitimo naš planet za generacije koje dolaze.”

Promicanje i očuvanje biološke raznolikosti

Mnogo se govorilo o potrebi poboljšanja biološke raznolikosti, ali opet ponašanje vlade i privatnog sektora ne odražava globalni greenwashing uništavanja okoliša. Kao i kod stočarske poljoprivrede, potrebno je potpuno preispitati vlasništvo nad zemljom, subvencije i očuvanje. Samo u Engleskoj polovicu zemlje posjeduje manje od jedan posto ukupnog stanovništva, a vlasništvo nad zemljom mnogih aristokratskih obitelji seže generacijama unatrag.

Dok “upravljanje” ima svoje vrijeme i mjesto, neki od najuspješnijih projekata očuvanja uključuju minimalnu intervenciju, umjesto toga dopuštajući ekosustavima da se poprave i oporave na poluprirodan način. Takozvana zaštićena područja također zahtijevaju značajniju provedbu, dok poluzaštićene lokacije i dalje dopuštaju lov i ribolov. UNEP je još u lipnju objavio izvješće koje je istaknulo hitnu potrebu za “više prirode”, a ne samo zaštitom onoga što nam je ostalo. “Očuvanje zdravih ekosustava – iako je od vitalnog značaja – sada nije dovoljno,” piše UNEP. “Koristimo ekvivalent od 1,6 Zemlje za održavanje našeg sadašnjeg načina života, a ekosustavi ne mogu pratiti naše zahtjeve. Jednostavno rečeno, potrebno nam je više prirode.”

Bolja električna vozila

Tržište električnih vozila cvjeta i nastavit će rasti tijekom sljedećeg desetljeća kako sve više tvrtki prelazi s tradicionalnih motora s unutarnjim izgaranjem na potpunu ili djelomičnu elektrifikaciju. U 2020. godini, unatoč sveukupnom smanjenju prodaje automobila, prodaja električnih vozila posebno je porasla za ogromnih 67 posto u odnosu na godinu prije.

Volvo namjerava u potpunosti zamijeniti vozila na fosilna goriva do 2030. godine, dok se Ford nada da će do iste godine biti potpuno električni u cijeloj Europi. Honda je obećala prodaju stopostotnih električnih automobila do 2040. U međuvremenu, Velika Britanija se obvezala zabraniti sve nove automobile na fosilna goriva, također do 2030. godine.

Međutim, velika većina ljudi si uopće ne može priuštiti nova vozila, a kamoli moderna, električna. Ako vlade žele potaknuti globalni prijelaz na električna vozila, moraju ponovno potaknuti, podržati i na drugi način povećati pristup ljudi održivim vozilima. Nadalje, stručnjaci kažu da jednostavna zamjena približno 1,5 milijardi automobila koji su već na cesti električnim vozilima neće riješiti sve naše probleme. Još uvijek postoje problemi prenapučenosti, prekomjerne proizvodnje i prekomjerne potrošnje. Vlade moraju istovremeno ulagati u javni prijevoz, bicikle i druga još održivija sredstva kretanja.

Stanimo na kraj greenwashingu

2021. također je doživjela bezbroj obećanja o “neto-nula”, s rokovima u rasponu od 2025. do 2070. Ali moramo vidjeti iskrenu ponovnu procjenu onoga što net-nula stvarno znači. Inače, to je samo “greenwashing”. To ne znači da nema emisija stakleničkih plinova, to jednostavno znači balansiranje proizvodnje s uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere, putem izravnavanja ugljika ili hvatanja ugljika.

Imamo tehnologiju za prelazak s fosilnih goriva (stručnjaci kažu da je to “potpuno izvedivo i brzo izvedivo”), tako da je kockanje s nepopravljivom štetom za planet i bezbrojnim ljudskim životima zarad nekoliko dodatnih godina prekomjerne potrošnje izuzetno niska letvica. Također potiče svijet da ulaže dionice u tehnološke divove kao što su Elon Musk i Richard Branson, koji su odigrali značajnu ulogu u stvaranju tih emisija. Manja proizvodnja, manja potrošnja i manje emisije jedini su put naprijed.

PHOTOS BY: Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.