Od poplava do požara, ovog ljeta svjedočili smo iznimnim ekstremima diljem svijeta – znak da su utjecaji klimatskih promjena sveprisutni i da se ubrzavaju. Takvi ekstremi i njihova povezanost s klimatskim promjenama uzrokovanim ljudima samo su jedna od glavnih tema u značajnom klimatskom izvješću koje je u ponedjeljak objavilo Međuvladino povjerenstvo UN-a za klimatske promjene (IPCC).
Napisano od strane više od 230 vodećih znanstvenika iz zemalja svijeta, dio je Šestog izvješća procjene IPCC -a – najznačajnijeg klimatskog izvješća koje je objavila međunarodna znanstvena zajednica u posljednjih nekoliko godina. Izvješće je sinteza rada iz više od 14 000 citata istraživanja. To je u stvari enciklopedija znanosti o klimi – sažetak najnovijeg znanstvenog konsenzusa o klimatskim promjenama i onome što budućnost predviđa, koristeći sofisticirane klimatske modele i poznavanje prošlih uvjeta. To je ujedno i izvještaj o tome koliko su se klima i naše razumijevanje nje promijenili od posljednjeg izvješća iz 2013. godine.
“Današnje izvješće Radne skupine 1 IPCC-a je crveni alarm za čovječanstvo”, rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres. “Ako sada udružimo snage, možemo spriječiti klimatsku katastrofu. No, kako današnje izvješće jasno pokazuje, nema vremena za odgađanje niti mjesta za izgovore. Računam na čelnike vlada i sve zainteresirane strane da osiguraju uspjeh COP26”, rekao je.
Izdvojili smo zašto znanstvenici pozivaju na akciju i što predviđaju za budućnost.
Ljudi su krivi
Međuvladino povjerenstvo za klimatske promjene upotrijebilo je do sada najsnažnije izraze kako bi ustvrdilo da ljudi uzrokuju klimatske promjene, a prva istaknuta činjenica u sažetku glasi: “Nedvojbeno je da je ljudski utjecaj kriv za zagrijavanje atmosfere, oceana i kopna”. Za razliku od prethodnog izvješća, ovaj nije štedio čovječanstvo s optužbama i rečeno je da je industrijska aktivnost najvjerojatnije kriva za sve promjene koje se događaju.
Temperature će nastaviti rasti
Izvješće opisuje moguću budućnost ovisno o tome koliko će drastično svijet smanjiti emisije. No ni najveći rezovi vjerojatno neće spriječiti globalno zagrijavanje za 1,5 stupnjeva Celzijusa iznad predindustrijskih temperatura. Bez neposrednog naglog smanjenja emisija, prosječne temperature mogle bi do kraja stoljeća prijeći 2°C. Znanstvenici su također razmatrali događaje koji se smatraju manje vjerojatnima, ali ipak mogućima, te nisu mogli isključiti velike utjecaje razornih događaja poput gubitka arktičkog leda ili odumiranja šuma.
Vrijeme postaje sve ekstremnije
Vremenski ekstremi koji su se nekad smatrali rijetkim ili bez presedana postaju sve učestaliji – trend koji će se nastaviti čak i ako svijet ograniči globalno zagrijavanje na 1,5°C. Jaki toplinski valovi koji su se događali samo jednom u 50 godina sada će se događati otprilike jednom u desetljeću. Tropske ciklone postaju sve jače. Na većini kopnenih područja u godini dana padne više kiše ili snijega. Jake suše događaju se 1,7 puta češće, a sezone požara postaju sve dulje i sve intenzivnije. Znanstveni napredak u posljednjem desetljeću također pomaže znanstvenicima u otkrivanju jesu li klimatske promjene uzrokovale ili pogoršale određene vremenske događaje.
Arktička ljeta uskoro bi mogla biti bez leda
Ljetni morski led na Arktičkom oceanu potpuno će nestati barem jednom do 2050. godine, prema najoptimističnijem scenariju IPCC-a. Ta regija je najbrže zagrijavajuće područje svijeta – zagrijavajući se najmanje dva puta brže od globalnog prosjeka. Dok razina leda na Arktiku varira tijekom cijele godine, prosječna najniža razina leda u opadanju je od 1970-ih i sada je na najnižoj razini u posljednjih tisuću godina. Ovo otapanje stvara povratnu spregu, a reflektirajući led ustupa mjesto tamnijoj vodi koja apsorbira sunčevo zračenje, uzrokujući još više zagrijavanja.
Razine mora će rasti
Razine mora sigurno će rasti narednih stotinu ili tisuću godina. Čak i da je globalno zagrijavanje zaustavljeno na 1,5°C, prosječna razina mora i dalje će se popeti za oko dva do tri metra, možda i više. Rast razine mora ubrzao se, dok se polarni ledeni pokrivači tope i zagrijavajuća se oceanska voda širi. Poplave koje su uzrok toga već su se gotovo udvostručile u mnogim obalnim područjima od 1960-ih, a obalni udari umjesto jednom u stoljeću događat će se jednom godišnje do 2100. godine. Znanstvenici nisu mogli isključiti ekstremne uspone veće od 15 metara do 2300. godine.
Nije nam preostalo puno vremena
Postizanje cilja Pariškog sporazuma o ograničavanju zagrijavanja na 1,5°C zahtijevat će pridržavanje “proračuna ugljika”, izraza koji opisuje koliko se dodatnog ugljika može pustiti u atmosferu prije nego što taj cilj vjerojatno postane nedostižan. Kako je krenulo, svijet će taj proračun premašiti u narednom desetljeću. S 2,4 milijarde tona CO2 koji zagrijava klimu, a u atmosferi je od sredine 1800-ih, prosječna globalna temperatura porasla je za 1,1°C . To ostavlja 400 milijardi tona ugljika koje se mogu dodati u atmosferu prije nego što se taj proračun premaši. Globalne emisije trenutno iznose nešto više od 40 milijardi tona godišnje.
Cijelu press konferenciju IPCC-a možete pogledati u videu ispod.
