Sljedeća UN-ova klimatska konferencija, COP29, održat će se za mjesec dana u glavnom gradu Azerbajdžana, Bakuu. U tjednu obilježenom smrtonosnim poplavama u istočnoj Europi i „divljim“ uraganom potaknutim klimatskim promjenama u SAD-u, očito je da klimatska kriza eskalira brže nego što uspijevamo poduzeti potrebne mjere za njezino ublažavanje.
Od 11. do 22. studenoga sastat će se lideri svjetskihh zemalja i “na stol” goruće teme vezane uz borbu protiv klimatskih promjena. COP29 naziva se „financijskim COP-om“ jer će jedna od glavnih tema biti globalni cilj financiranja strategija koje bi pomogle siromašnim zemljama da pređu na održivije politike, kao i postavljanje ambicioznijih nacionalnih klimatskih obveza.
Nakon određenih uspjeha na COP28 u Dubaiju prošle godine – uključujući službeno pokretanje novog fonda za gubitke i štetu za žrtve klimatskih promjena – zemlje u razvoju željno iščekuju ispunjenje prethodnih obećanja i njihovo poboljšanje.
Što je dogovoreno na COP28?
Prema Pariškom sporazumu, koji je od 2015. nit vodilja za globalne klimatske akcije, glavni ishod COP28 bio je prvi koji je postigao određeni napredak. Konačni globalni dogovor izričito spominje fosilna goriva i poziva sve zemlje na „prelazak na obnovljive izvore energije“. Iako je ovo napredak, odluka se nije posvetila potpunom „ukidanju“ fosilnih goriva, što mnogi smatraju nužnim za ostvarivanje ciljeva postavljenih Pariškim sporazumom.
Također, zemlje su pozvane da doprinesu globalnom utrostručenju kapaciteta obnovljive energije do 2030. Nakon povijesnog dogovora na COP27 o stvaranju fonda za gubitke i štetu, COP28 je uspio službeno pokrenuti taj fond, a detalji se još trebaju dogovoriti u Bakuu kako bi sredstva počela dolaziti zemljama u razvoju već sljedeće godine.
Zašto se COP29 naziva „financijskim COP-om“?
Po prvi put u 15 godina, države će morati dogovoriti novi globalni financijski cilj, poznat kao novi kolektivni kvantificirani cilj klimatskog financiranja (NCQG). Ovaj će cilj ažurirati obećanje iz 2009., kada su se razvijene zemlje obvezale mobilizirati 100 milijardi dolara godišnje do 2020. godine kako bi pomogle zemljama u razvoju u ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama.
S obzirom na intenziviranje klimatske krize, procjenjuje se da je zemljama u razvoju potrebno između 500 milijardi i više od 1 trilijun dolara godišnje. Postoje veliki izazovi u postizanju dogovora između minimalne razine koju će zemlje u razvoju prihvatiti i maksimuma koji su razvijene zemlje spremne financirati. Osim ukupnog iznosa, na COP29 će se voditi rasprava o uvjetima NCQG-a, uključujući: tko će biti donatori i primatelji, koliko će sredstava doći iz javnih, a koliko iz privatnih izvora te hoće li se sredstva davati u obliku bespovratnih sredstava ili zajmova.