“Nije nam više pet do 12. Podne je odavno prošlo i moramo djelovati odmah”, govori nam Elena dok u rukama drži transparent. Došla je ispred Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu sa svoje dvije prijateljice, Mijom i Anom Paulinom, na Klimatski marš.

Skupilo se ondje nekoliko desetaka ljudi, većinom mladih, koji su došli kako bi izrazili nezadovoljstvo sa smjerom politika vezanih uz klimatske promjene. Svira glasna glazba, pripremaju se bubnjevi i megafoni, a ova ekipa mladih studentica iz Rijeke spremna je za početak povorke. Hoda se, naime, od Trga Republike Hrvatske pa sve do Zrinjevca.

“Došla sam jer mislim da ako ne počnemo konačno tjerati one koji su zaista odgovorni za klimatske promjene, bit će jako loše, već sada smo na lošem putu“, glasno govori Elena Komarić pokušavajući nadglasati gomilu. Mi u Hrvatskoj, smatra, još uvijek nismo izravno pogođeni klimatskim promjenama, ali važno je podići svijest zbog suosjećanja prema državama koje se suočavaju s time. “U jednom trenutku će doći i do nas. Zbog toga sam ovdje. Ako ne promijenimo neke osnovne vrijednosti i ako nastavimo ovakvim putem, bit će loše. Dok god su glavne vrijednosti u društvu kapitalističke da profit stoji iza svega, ništa se neće promijeniti“, govori.

Sličnog je mišljenja i njena prijateljica Mia Karabegović. I ona ima transparent i mišljenja je da glavnu odgovornost snose veliki igrači, koji krivnju prebacuju na obične ljude i govore im da recikliraju.

Tisućama kilometara dalje, u Egiptu se održava klimatska konferencija Ujedinjenih naroda – COP27, na koji se okupilo stotinu političkih lidera diljem svijeta. “Oni su onamo otišli avionima, koje i inače koriste za kratke letove i onda nama govore da budemo odgovorniji“, kaže. “Problem je i u obrazovanju. Postoje ljudi koji ne vjeruju u klimatske promjene i to je problem sustava. Da nam je edukacija bolja, udio takvih bi bio puno manji, a političarima je sve performans“, govori nam treća iz ekipe, Ana Paulina Milardović, također studentica na Fakultetu političkih znanosti, dok povorka polako kreće. Ona je, kaže, ponosna na svoju ekipu jer su zajedno došle ovdje.

Bubnjevi odzvanjaju Frankopanskom, a znatiželjni se prolaznici guraju ne bi li vidjeli što se događa u njihovom gradu. Neki od njih, isprva sramežljivo, približili su se koloni.

Sve tri djevojke i same pokušavaju zelenije živjeti. Kupuju većinom u second hand trgovinama, trude se kupovati namirnice koje dolaze u ambalaži koja se može reciklirati, a redovito i odvajaju otpad. U tom pogledu, pozdravljaju novu odluku zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. “Inače ne vjerujem ni jednom političaru, ali rekla bih da je Tomaševiću stalo do klimatskih promjena. Cijela ideja s vrećicama to pokazuje. I sama sam počela više reciklirati“, kaže Ana Paulina.

Kao primjer, Elena navodi žilete. Već dugo ne koristi jednokratne plastične, sav otpad razdvaja, kupuje svu odjeću, osim rublja, u second hand trgovinama, a Mia ističe kako uvijek koristi javni gradski prijevoz. Sve to, smatraju ove djevojke, može pomoći, no odgovornost i mogućnost većih i vidljivijih promjena je na političarima i velikim tvrtkama. “Količina štete koju mi pojedinci činimo je neusporediva sa štetom koje čine velike tvrtke“, kaže Elena.

U Rijeci, gradu od kuda dolaze ove studentice, ljudi su do jučer šetali uz more u kratkim rukavima, govore nam.

Uzvikujući parole „Revolucija“ i „Želimo klimatsku pravdu“ i noseći transparente poput onoga sa slikom planete Zemlje i porukom „Gorim“, povorka se pomiče, polako ali sigurno, prema Trgu bana Josipa Jelačića, gdje pale dimne bombe. Ondje, aktivisti puštaju zvukove sirene i svi redom liježu na ledeni pod, simbolizirajući tako vrste koje nestaju s planeta.

Pale se i dimne bombe, a nakon nekoliko trenutaka potpune tišine, nastavljaju uzvikivati parole. Potom se dižu i kreću prema Zrinjevcu. Ondje se okupljenima obraćaju organizatori, ističući kako se COP27 održava u Egiptu, zemlji u kojoj vlada desničarski režim koji zatvara aktiviste.

Dodaju da ideje o prelasku na zelenu tranziciju nisu dovoljne, već ignoriraju širu sliku i vode ponovno prema neograničenoj potrošnji.

Po dolasku na Zrinjevac, marš završava, a djevojke se vraćaju svojim obavezama. Jedna od njih žuri na predavanje na fakultet, druge dvije idu kućama ili u studentski dom. Ispunile su za danas svoju građansku dužnost, kako su rekle. Došle su ondje podržati promjene i svojim dolaskom ukazati da je nužno djelovati odmah jer vrijeme ističe.