244948266_241449187933606_8376512250799910076_n

Borci za okoliš: Tko su ovogodišnji dobitnici takozvane Nobelove nagrade za okoliš

GREEN_300_listici_sredina

Što možemo naučiti od ovih hrabrih vođa?

Poznata kao Zelena Nobelova nagrada, Goldman nagrada za okoliš odaje počast aktivistima za zaštitu okoliša. Ove godine nagrađuje sedam aktivista sa šest kontinenata koji su svojim doprinosom zaštitili okoliš od zagađenja i uništenja.

Ove godine obilježava se 33. godišnjica prestižne Goldman nagrade za okoliš kojom se nagrađuju aktivisti sa svakog od šest naseljenih kontinenata. Nagradu su 1989. osnovali američki filantropi Rhoda i Richard Goldman, a ovogodišnja dodjela održat će se danas, 25. svibnja. Virtualna ceremonija će se prenositi uživo na YouTubeu i Facebooku, Jane Fonda vodit će program, a dr. Jane Goodall održat će govor tijekom ceremonije.

Ovogodišnji pobjednici uključuju dvojac aktivista koji se zalažu za zaštitu autohtonih šuma; odvjetnik koji je multinacionalnu naftnu tvrtku smatrao odgovornom za ugrožavanje zajednica; organizator čija je kampanja zaustavila financiranje ugljena u Australiji; gospođa koja je tužila Nizozemsku zbog klimatskih promjena i pobijedila; omladinski aktivist koji je vodio prosvjed i zatvorio naftne bušotine; učitelj koji je zaustavio katastrofalno miniranje i tako proširio rijeku Mekong.

“Dok mnogi izazovi pred nama mogu djelovati zastrašujuće i ponekad nas natjerati da izgubimo vjeru, ovih sedam vođa daju nam razlog za nadu i podsjećaju nas što se može postići u slučaju nedaća”, rekla je Jennifer Goldman Wallis, potpredsjednica Goldman okolišne zaklade.

Alex Lucitante i Alexandra Narvaez, Ekvador

Alex Lucitante i Alexandra Narvaez predvodili su domorodački pokret za zaštitu teritorija svojih predaka na kojem je bilo planirano iskopavanje zlata. Smješten u sjevernom Ekvadoru, teritorij njihovih predaka Cofána od Sinangoea čine prašume, močvare, planine, izvor rijeke Aguarico (pritoka rijeke Amazone) i vulkan Cayambe.

Cofán ima samo 1200 stanovnika čiji način života ovisi o rijekama i šumama. Unatoč tome što imaju vlasništvo nad zemljom, vlada nije u potpunosti priznala njihovu zemlju i nije im ponudila nikakvu zaštitu od ilegalne sječe, rudarenja i krivolova.

Kako bi nadzirala i zaustavila ilegalne aktivnosti na njihovom teritoriju, Alexandra Narvaez (30) osnovala je 2017. šumsku patrolu pod nazivom La Guardia. Također je predsjednica udruge žena koja “nastoji zaštititi teritorij Cofána za sljedeće generacije”. Alex Lucitante (29) je iz obitelji šamana i član koalicije koja se zalaže za prava starosjedilaca. Patrole La Guardie 2017. su primjetile rudarske kampove duž obala rijeka unutar svog teritorija. Otkrili su da je ekvadorska vlada izdala 20 velikih rudarskih koncesija, bez obavještavanja ili savjetovanja sa zajednicom.

Dvojac je krenuo u akciju i razvio plan. Narvaez je organizirala patrole, dok je Lucitante izradio pravnu i medijsku strategiju. Postavljali su kamere i koristili tehnologiju mapiranja i dronove za dokumentiranje nezakonitih aktivnosti. Godinu dana kasnije, zajednica je podnijela tužbu protiv vlade Ekvadora zbog nezakonitog davanja koncesija za rudarenje na njihovom autohtonom teritoriju bez prethodnog informiranog pristanka.

U listopadu 2018. sud je presudio u korist Cofána, poništavajući sve rudarske koncesije, zaustavljajući sve rudarske operacije i pozivajući na sanaciju područja oštećenih rudarenjem na teritoriju Cofána. 

Chima Williams, Nigerija

Chima Williams tužila je kompaniju Shell zbog zagađenja okoliša uslijed izlijevanja nafte u delti Nigera. Nakon 13-godišnje pravne bitke, tvrtka Shell je prvi put pozvana na odgovornost pred nizozemskim sudom.

Nigerija je 13. najveći proizvođač nafte na svijetu, a većina naftnih polja u zemlji nalazi se u najvećoj močvarnoj zemlji u delti Nigera koja je dom milijunima ljudi. Prosječno se oko 40.000 litara sirove nafte iz cjevovoda i naftnih bušotina izlijeva se u deltu Nigera svake godine, zagađujući vodu, usjeve, šume mangrova te je onemogućila ribarstvo o kojem ovisi život lokalnog stanovništva.

Chima Williams osnovao je 1998. Studentsku ekološku skupštinu Nigerije, a sada radi kao odvjetnik za zaštitu okoliša u Nigeriji. Godine 2004. i 2005. Shellovoj podružnici se izlila nafta u rijeku. Kada je Williams to saznao, organizirao je sastanke zajednice i istraživanja cjevovoda kako bi procijenili štete od izlijevanja nafte i poduzeli pravni postupak protiv Shella.

Godine 2008. Williams je pomogao žrtvama štete od izlijevanja nafte da tuže Shell, a kada je sud 2013. presudio u korist naftnih kompanija, Williams je organizirao žalbu, a zahvaljujući tome, u siječnju 2021., sud je ipak presudio da je Shell kriv za ekološku štetu.

Julien Vincent, Australija

Julien Vincent (41) utvrdio da je ugljen glavni klimatski krivac u Australiji pa je organizirao 2013. udrugu Market Forces kojom se bori protiv industrije ugljena u Australiji. Čelnicima financijskih institucija iznio je precizne podatke o rizicima i troškovima ulaganja u ugljen. Time je uspio promijeniti stav nekoliko korporacija u zemlji koje su do tada planirale ulagati u nove projekte ugljena. Zahvaljujući njemu sada više nema australskih tvrtki koje su spremne preuzeti nove projekte proizvodnje energije iz ugljena.

Suncorp je obećao da više neće osiguravati nove projekte ugljena i da će napustiti sve postojeće projekte do 2025. godine. U 2019. godini Commonwealth Bank se obvezala da će okončati svoja ulaganja u ugljen do 2030. godine, a slijede je ostale velike banke, čime se učinkovito isuši kapital za nove projekte ugljena u Australiji.

Marjan Minnesma, Nizozemska

Marjan Minnesma vodila je kampanju za tužbu nizozemske vlade zbog kršenja svoje obveze za zaštitu građana od klimatskih promjena – i pobijedila. Unatoč ranjivosti nacije na klimatske promjene i porast razine mora (trećina zemlje leži ispod razine mora), Nizozemska je veliki zagađivač i gotovo 90% svoje energije proizvodi ugljen i prirodni plin.

Marjan Minnesma (55) je u studenom 2013. podnijela tužbu protiv nizozemske vlade, tvrdeći da vlada ugrožava nizozemske građane zbog nedjelovanja po pitanju klimatskih promjena, te da ima zakonsku obvezu zaštititi svoje građane. Zahtijevala je smanjenje stakleničkih plinova za 40% do 2020. godine.

Minnesma je okupila javnost, a 2015. je Okružni sud u Haagu presudio da je nizozemska vlada prekršila svoju dužnost jer nije donijela mjere kojima bi zaštitila građane od klimatskih promjena. U prosincu 2019., Vrhovni sud je potvrdio odluku i prisilio vladu da smanji emisije za 25% ispod razine iz 1990. do kraja 2020. godine.

Michael Gerrard, direktor Centra za pravo klimatskih promjena Sabin na Sveučilištu Columbia, nazvao je tu presudu “najjačom odlukom koju je ikada donio bilo koji sud u svijetu o klimatskim promjenama, i jedinom koja je zapravo naredila smanjenje emisija stakleničkih plinova na temelju ustavne osnove.”

Nalleli Cobo, Sjedinjene Američke Države

Nalleli Cobo (20) počela je svoj aktivizam u dobi od 9 godina. Naime, tada je predvodila pokret građana zahvaljujući kojem su zatvorene naftne bušotine i pokrenut je proces postepenog ukidanja najvećeg urbanog naftnog polja u SAD-u.

Los Angeles u Kaliforniji jedno je od najvećih urbanih naftnih polja u SAD-u. Tisuće aktivnih naftnih bušotina nalaze se u ovom gradu u kojem živi više od 4 milijuna ljudi, a često se nalaze u crnačkim i latino četvrtima. Urbane naftne bušotine jasno su povezane s astmom i drugim zdravstvenim problemima, a oko 580.000 građana živi manje od 600 metara od aktivne bušotine.

Jedna takva naftna bušotina nalazila se 10 m od kuće Nalleli Cobo. Zbog zagađenja okoliša, ona i susjedi patili su od krvarenja iz nosa, glavobolja i drugih ozbiljnih zdravstvenih utjecaja.

Cobo i njezina majka počele su govoriti susjedima o opasnostima vađenja nafte. Organizirale su zajednicu, mediji su počeli prenositi njihovu priču i dobili su podršku izabranih dužnosnika. Liječnici su angažirali toksikologa koji je potvrdio da je zrak u blizini nalazišta nafte zagađen, a kao odgovor na to, kompanija AllenCo je 2013. dobrovoljno obustavila rad na gradilištu sve do 2020. godine.

AllenCo se trenutno suočava s 24 kaznene prijave zbog ugrožavanja zdravlja i sigurnosti okoliša, a u rujnu 2021. Nadzorni odbor okruga Los Angelesa jednoglasno je izglasao zabranu novih naftnih bušotina.

Niwat Roykaew (Kru Thi), Tajland

Kada je kineska razvojna tvrtka predložila miniranje rijeke Mekong kako bi postala plovna za teretne brodove, Niwat Roykaew je organizirao peticiju kojom je na kraju zaustavilo ovaj razvojni plan.

Rijeka Mekong teče kroz Kinu, Vijetnam, Laos, Tajland i Kambodžu, osiguravajući hranu i vodu i navodnjavanje za više od 65 milijuna ljudi, a može se pohvaliti i ogromnom bioraznolikošću podvodnog svijeta. Početkom 2000-ih, Kina je najavila planove za proširenje dijelova Mekonga u blizini granice s Tajlandom i Laoskom kako bi osigurala prolazak kineskim teretnim brodovima.

Niwat Roykaew, sada u svojim 60-ima, rođen je i odrastao na obalama rijeke Mekong u okrugu Chiang Kong. Umirovljeni školski učitelj, Kru Thi osnovao je grupu za rješavanje ekoloških i društvenih pitanja. Kada je saznao za projekt miniranja, počeo je organizirati zajednice i skretati pozornost medija na prijetnje ekosustavu.

Međutim, gradnja je počela na uzvodnom dijelu rijeke i minirano je 200 kilometara. Ali Kru Thi je, zajedno s civilnim društvom, znanstvenicima i akademicima, nastavio pružati otpor. Konačno, 2020. godine je tajlandska vlada objavila da otkazuje projekt zbog potencijalno razornih ekoloških i društvenih utjecaja.

PHOTOS BY: Green.hr / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.