Kada govorimo o odlasku na nečije vjenčanje, a posebice ako vam ih se nanizalo u narednim mjesecima, najveći problem (uz naravno, vječito pitanje koliko novaca staviti u kuvertu) mnogim ženama predstavlja i što odjenuti. Pored krcatih polica često nemamo baš onu jednu kombinaciju koju bismo mogli iskoristiti za ovaj svečani dan. Nakon što smo prekopale cijeli ormar i sve redom oko sebe uvjerili da doista nemamo ništa elegantno za odjenuti na vjenčanje, kreće potraga po trgovinama i obližnjim šoping centrima. U tim istim šoping centrima naći ćemo odjeću za koju smo uvjerene kako bi se takva kombinacija mogla ponoviti na još nekoliko uzvanica, za ono što nam se posebno sviđa možda nemamo dovoljno novaca, a nekad je i pronaći veličinu prava lutrija.
A što kad bismo izašle iz okvira i svoju idealnu kombinaciju potražile u second handu? Iznenadili bi se koliko se predivnih svečanih kombinacija može pronaći u trgovinama rabljene odjeće. Od sitnih detalja poput nakita i odgovarajućih torbica, pa sve do haljina, sakoa, marama, hlača i suknji i sve to po znatno jeftinijoj cijeni. Mi smo obišli nekoliko takvih trgovina u Zagrebu, a za oko nam je ponajviše zapela jedna posebna radnja u Preradovićevoj ulici gdje se prije nekoliko mjeseci otvorio Up Unique Place, second hand koji funkcionira po principu bazaara. U njemu je svaka cijena fleksibilna i ništa nije konačno dok ne dogovorite svotu do koje želite ići za željeni odjevni predmet. U ugodnom ambijentu dočekala nas je vlasnica Goga Jaić koja nam je otkrila kako kod nje možemo kupiti i kreacije dizajnera koji tek kreću u svoje modne pustolovine pa je gotovo nemoguće da ćete se na svadbi pojaviti u istoj kreaciji kao druge uzvanice.
U trgovini kojoj je misija čuvati okoliš na način da se odjeća ne baca već pronalazi svog novog vlasnika ili vlasnicu, osjećaj prilikom biranja odjeće još je posebniji, još kad k tome dodate uistinu bogat izbor, ali i kvalitetu i način na koji je odjeća tamo sofisticirano zbrinuta, naprosto je nemoguće izaći iz ovog održivog prizemlja gdje se smjestio dućan, a da sebi ne priuštite neki novi, reciklirani odjevni predmet. U našem slučaju radilo se o čak tri; haljini, cipelama i torbici. Za svakog tu ima ponešto, ovisno o stilu i modnim preferencijama. Od malih crnih haljina (jedna brenda Kenzo stigla je ravno iz Splita od gospođe koja je odlučila elegantnu svevremensku haljinu prepustiti ženama mlađe generacije), pa sve do onih dugih za koju sam se u konačnici i odlučila.
Torbica je na sebi još imala etiketu, sandale (koje inače ne bih preferirala kupiti u second handu) bile su očuvane kao iz dućana, a haljina je unikatni rad dizajnerice Irene Sekez Sestrić koju sigurno nećete naći u obližnjim šoping centrima s početka priče. Ideja vjenčanja negdje je da se svi dobro najedemo i zabavimo u društvu glavnih slavljenika – mladenaca, a sve ostalo su samo popratni sadržaji, no žene ko žene, uvijek na taj dan moraju izgledati savršeno pa makar se kasnije ni ne sjetile gdje su spremile svoju odjevnu kombinaciju koju vrlo vjerojatno neće više nikada nositi, jer novo slavlje, priziva i novi outfit. Za ovaj barem znam na koji je način kupljen, da nosi u sebi još jednu sve važniju poruku te da isto tako može biti dalje preprodan na subotnjim buvljacima ovog istog second handa.
