Postoji bezbroj bizarnosti u životinjskom svijetu, ali niti biljnom svijetu ih ne nedostaje. Biljke koje jedu kukce, biljke koje žive u simbiozi s mravima, biljka koja živi do 1500 godina i cijeli svoj život razvije samo dva lista, živo kamenje, biljka koje zatvara listove pri dodiru i cvjetovi koji mirišu/smrde (kako kome) po trulome mesu samo su neki od čudnih dalekih rođaka naših “normalnih” sobnih biljaka.

Jedna od bizarnih biljnih vrsta koju ćemo vam predstaviti je Dioscorea elephantipes (sinonim joj je Testudinaria elephantipes). Kao i mnoge slične biljke koje nazivamo kaudicima (caudex, lat. deblo) nosi naziv “slonovo stopalo”. U prošlosti se koristio danas zastarjeli naziv “Hottentot Bread” kojeg više ne koristimo zbog uvredljivog naziva za Afrikance.

Zašto je zanimljiva?

Što je biljka starija, to izgledom sve više podsjeća na kornjačin oklop zbog čega je volimo zvati biljka kornjača. Mlada biljka ima zaobljeno deblo, ali s godinama razvija svoj prepoznatljiv izgled. Na fotografiji je primjerak star preko 20 godina, a nalazi se u staklenicima obitelji Bešlić u Žažini kod Petrinje.

Ovo je listopadna biljka, ali nama na obrnut način – barem u teoriji. Budući da je njezin dom ispod ekvatora, točnije u unutrašnosti Južne Afrike, raste tijekom naše zime, a tijekom našeg ljeta odbacuje listove. Naravno, u praksi je malo drukčije – budući da se kod nas većinom uzgaja kao sobna biljka, na njoj konstantno možete pronaći nove listove, neovisno o godišnjem dobu. U prirodnom staništu raste ljeti, a tijekom zime gubi listove i započinje svoju fazu mirovanja. Ako odluči odbaciti listove i započeti fazu mirovanja u vašim sobnim uvjetima, prestanite je zalijevati i maknite je sa svjetlosti na nekoliko tjedana. Kada je želite ponovno aktivirati, vratite je na toplo i svijetlo mjesto.

Stablasti dio biljke raste vrlo sporo, ali može narasti do 3 metra u promjeru, a iz zemlje može viriti i do jedan metar. Stablasti dio biljke ne voli direktno sunce, ali njezino lišće uživat će u indirektnoj svjetlosti. Iz glavnog dijela biljke rastu tanke puzajuće stabljike prepune zelenih listova. Biljka je dvodomna što znači da nosi jednospolne (ili muške ili ženske) cvjetove zeleno-žute boje, a jedini način za razmnožavanje biljke je putem sjemena tako da zaboravite na “pelcanje”.

Deblo ove biljke bogato je škrobom i jestiv, ali nakon puno termičke obrade kako bi se uklonili toksini. Biljka voli dobro isušen supstrat (kao za kaktuse i sukulente), a budući da nema velik korijen, preporučamo da je držite u plitkim teglama. Budući da je zalijevanje #1 ubojica biljaka, imajte na umu da je treba vrlo rijetko zalijevati (ipak se radi o pustinjskoj biljci), slično sukulentima i kaktusima. Ako je biljka presušila, stablasti dio lagano će omekšati i smežurati.