Atmosfera je fantastična, ljudi su odlično raspoloženi, zbog toga se uvijek iznova vraćam na zagrebački sajam. Od jutros ljudi samo dolaze, zainteresirani su i sviđaju im se ploče, rekao mi je Goran, jedan od prodavača i kolekcionar koji je na Sajam gramofonskih ploča potegnuo čak iz Udina, gdje ima svoju specijaliziranu trgovinu za ploče.

Iz velikog zvučnika u dvorani zagrebačke Sedme gimnazije, gdje se sajam održao, prašio je AC/DC, a sa svakim novim hitom sve je više ljudi dolazilo na sajam. Dok razgovaram s Goranom pokraj njegovog štanda, pokušavam zaobilaziti ljude i potpuno mi je jasno ono što mi je Goran netom dometnuo – ljudi su apsolutno ludi za gramofonskim pločama!

“Ono što je u Zagrebu zapravo specifično je činjenica da je ulaz besplatan. Inače se za ovakve sajmove u inozemstvu ulaz naplaćuje i to poprilično. Primjerice, za neke u Italiji platit ćete i do osam eura, a ovdje se sve može razgledati besplatno“, objašnjava Goran dok jednom rukom podiže ploču i pruža mi ju u ruku.

“Ovo je možda i najskuplja koja je prodana danas. Kupac ju je pronašao baš na mom štandu“, ponosno je rekao. Riječ je o bendu Ghost, posebno izdanje koje je ugrabio strastveni kolekcionar.

Balaševićev Bezdan

Pozdravljam Gorana i guram se kroz masu, a potplate čizama lijepe se za dvoranski pod na kojem su prekjučer klinci igrali košarku na satu tjelesnog. U samo nekoliko sati prostor je pretvoren u pozornicu rock and rolla, starog bluesa i jazza, “ex yu” hitova i ljubitelja originalnih pucketavih zvukova na komadu vinila.

“Da se razumijemo, slušam ja glazbu na slušalicama i na YouTubeu, ali nema ništa bolje nego kad spustim ploču na gramofon i pustim sebi neki stari hit. Čak se i dosta mojih prijatelja raspitivalo, a kad god se skupimo kod mene doma, mole me da im pustim nešto što odavno nisu čuli“, pokušavajući nadglasati glazbu, rekla mi je studentica Ivana koja redovito dolazi na zagrebačke sajmove.

Ovoga je puta kupila Balaševićev Bezdan, a za njega je izdvojila 35 eura.

“Apsolutno vrijedi. Glazba na ploči je trajni zapis, a ako se dobro čuva može svirati još toliko godina koliko sam ju platila, ma i duplo“, objašnjava uz smijeh.

Raznovrsne ponude

Ovdje su cijene različite. Prstima prelazim po omotima na kojima su troznamenkaste cifre, ali i po pločama od dva ili tri eura. Sve ovisi o stupnju očuvanosti i godini izdanja. Većina prodavača, kako mi je objasnio Goran koji godinama živi u Italiji, strastveni su kolekcionari. Posjeduju ploče koje ne bi prodali ni za kakve novce.

“To su, recimo, neki moji omiljeni albumi i rijetka izdanja, potpisane ploče i to sve čuvam. Dio je kod mene u trgovini i te puštam sebi za gušt, a dio je kod kuće u ormaru i to ću jednoga dana ostaviti svom sinu“, objasnio mi je.

Osim izlagača Gorana, štandove imaju i Austrijanci, Slovenci, ekipa iz Srbije, domaći ljubitelji i kolekcionari, ali i organizatori – Woodstock Record Shop iz Zagreba.

“Ovdje je ulaz besplatan i to najbolje naglašava bit ovog skupa. Ovdje nije naglasak na tome da se nešto proda i zaradi, poanta je da se ljudi povežu i razgovaraju. Važno je pokazati da je Zagreb mjesto dobre glazbe“, objasnio mi je organizator Darko Mikulec.

Osjećaj pripadnosti 

Za sebe sam pronašla The Time of Your Life – popularne taktove iz filma Prljavi Ples.

Probijajući se dalje kroz dvoranu, među više od 30.000 ploča koje su praktički obišle cijeli svijet, razvije se nevjerojatan osjećaj pripadnosti, lakoće, bezbrižnosti. Svi su ondje došli zbog dobre glazbe.

Smiju se, ozbiljno pregovaraju oko cijena, traže omiljene albume, piju pivo na obližnjem šanku. Mlađi muškarac svira električnu gitaru, a ekipa ga bodri.

Kao da je netko stisnuo pauzu na videospotu kojeg zovemo život, a puštamo ga na YouTubeu.