U nedostatku posla, s troje djece ti se jednostavno moraš pokrenuti, a ne plakati. Nisu nas baš naučili da plačemo, uvijek su nam govorili ‘digni se’, rekla je Anita Pintar, žena koja je svojom idejom i ustrajnošću pomaknula planine. U srcu Gorskog kotara, u raseljenom Čabru uz podršku supruga, sestre i nećaka pokrenula ekološku siranu, gdje proizvode nagrađivani ekološki škripavac. Svoju su priču podijelili s ekipom iz Duluma zemlje, dokumentarne emisije koja se prikazuje ponedjeljkom na HRT-u.
“Kad bi nas netko gledao sa strane, rekao bi ‘pa koliko ljudi ima u toj štali’ jer mi pričamo sa svojim životinjama, razgovaramo s njima. Životinju već po pogledu znaš, vidiš odmah je li sve u redu, samo po pogledu. Imamo ih 15 i svaka ima svoje ime“, rekla je Adrijana Tomazini, sestra Anite Pintar koja je zadužena za štalu.
Vjeruju u ideju da kako se prema kravama vladaju, tako će i njima samima biti. To su njihove prve suradnice, kako je rekla Adrijana. Njihove su krave slobodne, na zemlji od devet hektara, gdje je šuma i pašnjak, a zemljište presijeca potok. Ujutro dobiju sijeno, a potom ih puštaju na pašnjak.
Spoj prirode i ljudi
“Poslu su me naučili djed i baka, još od osnovne škole. Od djeda sam mogao naučiti i više toga, ali tad me nije zanimalo. Sad kako starim sve me više to zanima, ali su njegove mogućnosti smanjene“, rekao je Željko Malnar, Adrijanin sin i nasljednik poslovanja. Posao su pravedno podijelili. Dok su Adrijana i Željko odgovorni za štalu i krave, Anita se bavi preradom mlijeka i prodajom sira.
“Svi uživamo u tome, to je najbitnije od svega. Ujutro zajedno popijemo kavu, a onda ja idem po kante i mlijeko. Provedem tamo malo vremena sa svojima, a u sirani sam više-manje sama. Prođe sigurno šest sati dok sve uspijem napraviti“, rekla je Anita, koja nakon posla, uzima knjigu i kreće s učenjem. Upisala je, naime, doškolovanje za fitofarmaceuta. “Volim učiti, sad kad imam mogućnosti mogu i želim. Tako spojim prirodu i zadovoljstvo i ljude. Sjetim se bake s nekom nostalgijom, ona nas je naučila sve što je znala, a meni je sad žao što nisam više učila od nje“, prisjetila se Anita.
Dijelili sir besplatno
Sve što proizvedu prodaju na kućnom pragu, na tržnici ili na Internetu. Glavno je da je proizvod uvijek svjež i dostupan kupcima. Trećinu proda, a da sireve još nije ni izvadila na stol, kako je rekla Anita. “To je povjerenje između kupaca i nas. Sve je ekološki i čisto i to je dovoljno ljudima. Postigli smo da se sir sam prodaje“, objasnila je.
U početku su sireve dijelili i besplatno kako bi se reklamirali u okolici, a danas imaju jednu od najprepoznatljivijih sireva u tom kraju. “U Čabru nas i podržavaju i ne podržavaju. Ima redovitih kupaca, ali i onih koji nikada nisu kupili od nas. Ne možemo ih osuđivati, njima na volju“, kazao je Branko Pintar, Anitin suprug.
‘Ostvarili smo snove’
Nikada, kako su rekli, ne forsiraju prirodu i životinje. Koliko mogu dati, toliko prime. “Ono što nam da naš voćnjak vješto preradimo, kao i ono što uberemo na livadama, u šumama i na pašnjacima. Potencijal je svuda oko nas, treba imati volju željeti ga iskoristiti, naučiti kako i odvažiti se to učiniti. Uz veliku ljubav prema prirodi i životinjama, uz složni rad cijele obitelji i veliku volju svih nas dobili smo i kvalitetne proizvode – ostvarili smo svoje snove“, poručila je Anita.
