Naša životna filozofija je u jednostavnosti i težnji povezivanja s čistom esencijom života, sve to činim kroz udah i izdah prirode i pokušavam to utkati u svaki dio svog života, ovako nam je svoju ideju o odgoju djece u prirodi opisala Martina Josipović, odgojiteljica koja stoji iza Projekta Stablo života.

Za sebe voli reći da je šaptačica biljkama, koja je svoje znanje i povezanost s prirodom iskoristila na najbolji način. Sa svojom kolegicom Anom, Martina organizira različite radionice za djecu i roditelje i sezonske kampove, podijeljene u četiri sezone prirode.

“To znači da su sve aktivnosti i događaji u potpunosti uvjetovani sezonom u kojoj se nalazimo i vrlo smo fleksibilne u organizaciji i pripremanju s obzirom na to da smo uvijek vođene trenutkom, a u središtu nam je uvijek interes djece“, rekla je Martina.

U takvim kampovima trude se djeci kroz tzv. neprimjetno učenje, kroz praktične životne aktivnosti, pobliže objasniti svijet. Tako će jedan dan s djecom izrađivati hranilice za ptice, drugi će ih dan odvesti u šumu u potragu za hranom, treći će dan izrađivati štapiće za kađenje, pričati priče, vježbati pravilno disanje ili proučavati pahuljice od kristala soli koje su pripremili na početku kampa.

‘Ne stavljamo se u kutije’ 

Iako ovaj model poprilično podsjeća na Waldorfski model učenja i odgoja djece, Martina kaže kako se ne voli stavljati u kutije.
“Nismo pripadnice niti pobornice niti jednog pokreta u ničemu, upravo zbog pritisaka i težnji koje predstavljaju. Smatramo da je roditeljstvo u današnje doba izazovnije nego ikada u povijesti ljudskog postojanja…toliko nametanja, pritisaka, očekivanja i dobronamjernih informacija i ograničavanja…a sve potrebno je u potpunosti se prepustiti trenutku i instinktivno osjetiti vlastite potrebe i potrebe vlastitog djeteta“, rekla je Martina.

Kroz svoje iskustvo, primijetila je da je prirodno okruženje najbolje za razvoj djeteta. Ono će najbolje funkcionirati na otvorenom, u parku ili u šumi, gdje će uz pomoć roditelja i odgajatelja otkrivati nove stvari.

Njihovi sezonski kampovi uključuju dulji boravak djeteta pa je osiguran i zdravi obrok. Uvijek bude ručak, domaća hrana, ali i užina. “ Često i posegnemo za zelenjem iz našeg staklenika, jer nam je to izrazito važno. Sve što nudimo sami smo prikupljali u prirodi ili izrađivali, primjerice čajeve ili sokove, jer želimo podijeliti znanje i ljubav prema svemu što nam priroda daruje“, objasnila nam je Martina.

Djeca uče kroz prirodu

Priroda je njihov medij kroz koji komuniciraju kreativnost, istraživanje, stvaranje i učenje. Obrazuju tako djecu, ali istovremeno im nude zabavu i odmor.

Poseban naglasak stavljaju na pričanje priča, a upravo pripremaju i “Pedeset nijansi Moneta“. Riječ je o seriji šumskih druženja uz doživljaj prirode za djecu svih uzrasta, a plan im je uskoro razvijati suradnju s tradicionalnim obrazovnim sustavom, odnosno s pedagozima, učiteljima i profesorima. Počele su potpuno drugačije, a sada svoje znanje i iskustvo šire dalje.

“Osnovna motivacija za pokretanje našeg projekta prirode su nam bila vlastita djeca i nesebično dijeljenje s drugima jer naša je ostavština jedina vrijedna ako možemo biti sigurni da je promijenila život sljedećih nekoliko generacija. Shvatili smo da sve ono što živimo i stvaramo sa svojom obitelji nema svrhu ako to ne podijelimo s drugima i stvorimo zajednicu djelujući bez riječi, ali činimo u ljubavi.“