Studija je koristila satelitske informacije za praćenje promjena tijekom 25 godina kako bi ispitala kako je vegetacija Amazone reagirala na fluktuirajuće vremenske uvjete. Svaka transformacija Amazone u topliji i sušniji travnjak donijela bi velike posljedice za globalne klimatske promjene zbog nestanka stabala koja skladište ugljik i potencijalnog povećanja požara. Suše bi vjerojatno postale još češće i teže diljem Južne Amerike. Zabrinjavajuća je i sama pomisao da idemo prema potencijalnom naglom gubitku ovog ekosustava.
Točka prijeloma definira se kao faza u kojoj povratne petlje, ili ciklusi uzroka i posljedice, postaju toliko jaki da se počnu pokretati neovisno o početnom uzroku, pokrećući sustav da promijeni stanje. To je često nepovratno. U Amazoni se ciklus pokreće sječom drveća koja smanjuje razinu vlage u prašumi, a zauzvrat rezultira daljnjim gubitkom stabala zbog nedostatka oborina za njihovo održavanje. Ovaj začarani krug se zatim pojačava toplim temperaturama i sušom klimom u cijeloj regiji. Prekretnica bi se dogodila kada se ekosustav prašume više ne bi mogao regenerirati, umjesto toga nepovratno će se urušiti u suhu savanu.
Studija je posljednje od brojnih znanstvenih upozorenja da bi veliki dijelovi Amazone uskoro mogli doživjeti široko rasprostranjeno odumiranje. Neki stručnjaci procjenjuju da je prijelomna točka udaljena 10 do 20 godina, na temelju sadašnjeg krčenja šuma i stope globalnog zatopljenja. Amazona je također nevjerojatan skup bioraznolikosti i dom za neke vrlo posebne autohtone populacije. Otpornost se brže gubi u dijelovima Amazone koji su najbliži ljudskoj aktivnosti, pokazalo je istraživanje. Ovo daje nove uvjerljive dokaze koji podupiru napore da se preokrene degradacija i krčenje šuma.