Za one koji se nisu nikad bavili alpinizmom, gotovo je nemoguće zamisliti koliko je ovo fizički i psihički zahtjevan sport. Alpinizam je umjetnost penjanja na najviše vrhove planina po strmim i teško pristupačnim terenima. Ovaj sport zahtjeva fizičku, tehničku i intelektualnu spremnost na sve izazove i prepreke koje se nađu na put prema vrhu. Zahtjeva korištenje specifičnih tehnika opreme i alata koji alpinistu pomažu da otkrije ljepotu i zanimljivosti prirode, jača fizičku snagu, izdržljivost, ali i volju.
Alpinisti se kreću neoznačenim penjačkim putevima na visokim planinama. Svaki alpinistički zahvat testira snagu, otpornost, osjetila i reflekse pa se ovim sportom mogu baviti samo fizički i psihički zdrave i stabilne osobe.
Kako je nastao alpinizam?
U početku su usponi bili ograničeni na alpsko područje, pa mu otuda i naziv. Sredinom 18. stoljeća u Europi je zabilježen značajan interes za otkrivanjem planina. Prvi planinarski klub, Alpine Club, osnovan je 1857. godine. Zlatnim dobom alpinizma smatra se 1865. kada su planinari hrlili u Alpe i izveli prve uspone na gotovo sve glavne vrhove. Poslije se alpinizam počeo dijeliti na himalajizam, andinizam, pirenejizam i naročito na ekspedicionizam. Klasično razdoblje alpinizma vezano je uz otkrivanja i znanstvena istraživanja. Nakon I. svjetskog rata počeo razvijati moderni alpinizam koji podrazumijeva primjenu mnogobrojnih tehničkih pomagala. Nakon osvajanja gotovo svih vrhova, alpinizam je usmjeren na svladavanje stijena i na sve teže pristupe vrhovima planina. 1980-ih iz alpinizma se razvilo i športsko penjanje kao zasebna športska grana.
Kako se početi baviti alpinizmom?
Ako razmišljate kako se početi baviti alpinizmom, najbolje je informirati se o aktivnim alpinističkim odsjecima i klubovima u Hrvatskoj te se prijaviti za neku od alpinističkih škola gdje će te naučiti osnovna znanja iz alpinistike. Alpinizam zahtjeva i primjerenu alpinističku opremu koja uključuje odjeću i obuću specijalno izrađenu kako bi štitila od metodoloških utjecaja sunca, vjetra, vlage, hladnoće kao i od stijena po kojima se kreću. Alpinističku opremu čine alpinistički alati koji omogućavaju uspone na relativno siguran način.
Kako se pripremiti za alpinističku turu?
Osim tjelesnih priprema koje su nužne prije alpinističkog pothvata, potrebne su još neke predradnje da bi se izvela kvalitetna i sigurna alpinistička tura. Trening, odabir cilja, izbor partnera/ce za turu, osiguravanje opreme, informacije o meteo uvjetima i promišljanje o subjektivnim i objektivnim opasnostima u planina.
Kako alpinizam utječe na ljudsko tijelo?
Iako aktivan boravak u prirodi ima brojne dobrobiti za fizičko i psihičko zdravlje, ali i za društveni život, alpinizam je vrlo ekstreman sport i može ostaviti posljedice na ljudsko zdravlje. Alpinizam može oštetiti mozak, pluća, oči i srce.
Zbog nedostatka kisika na velikim visinama, smanjuje se prisutnost kisika u krvi, a to znači i manje kisika u mozgu. Kao i svaki drugi organ, funkcija mozga slabi kada mu nedostaje kisik. Što je veći uspon, to je veća opasnost od nedostatka kisika, a dugotrajni boravak na ekstremnoj nadmorskoj visini ili bez odgovarajuće aklimatizacije može dovesti do oticanja mozga. Iako znanstvenici nisu potpuno sigurni zašto se to događa, pretpostavljaju da bi to moglo biti zato što tijelo pokušava poslati više krvi u mozak kako bi nadoknadilo smanjeni udio kisika u krvi.
Zbog sužavanja krvnih žila, pluća mogu početi oticati što uzrokuje nakupljanje tekućine. Trajni kašalj, otežano disanje i brzo umaranje nakon vježbanja posljedica su oštećenja pluća. Ako se oteklina u plućima pogorša, može doći do opasnog stanja zvanog plućni edem velike visine.
Kako bi opskrbilo sve organe i mišiće s dovoljno kisika, srce mora raditi jače, zbog toga dolazi do povećanog broja otkucaja srca (više otkucaja u minuti) i veće sile po otkucaju. Ovo je općenito korisno i dobro, ali zgušnjava krv. Neki istraživači pretpostavljaju da bi to moglo izazvati srčane udare kod onih koji već imaju začepljene arterije.
Nizak kisik u zraku može poremetiti rad arterija koje opskrbljuju krvlju vizualni korteks, odnosno dio vašeg mozga odgovoran za vid. To objašnjava zašto penjači mogu doživjeti prolaznu sljepoću. U međuvremenu, pojačano ultraljubičasto zračenje (puno ste bliži suncu dok se penjete na visoke planine) može dovesti do upale rožnice, krajnjeg vanjskog sloja oka, što rezultira nečim što se zove snježna sljepoća. Najbolji način za sprječavanje snježne sljepoće su dobre naočale za blokiranje UV zraka.
Probava se usporava na nadmorskoj visini zbog nedostatka kisika u crijevima i preusmjeravanja krvi u kritičnije organe i mišiće koji se koriste za penjanje. Istraživanja pokazuju da 81% planinara osjeća mučninu i/ili povraćanje. Osim toga, anoreksija je gotovo univerzalna kod onih koji se penju na Everest, posebno kada se približavaju vrhu. Osim mučnine i povraćanja, znanstvenici nagađaju da je gubitak apetita također posljedica sistemskog stresa koji izbacuje hormone koji reguliraju glad. Jedno istraživanje pokazalo je da penjači na Everest općenito gube između deset i 20 kilograma.
