Slučajni ulov u ribarskim konopcima i mrežama – kada ribari nenamjerno uhvate životinje koje nisu pokušavali uloviti, poput albatrosa – svake godine ubija stotine tisuća ptica i sisavaca. U posljednjih nekoliko desetljeća zemlje su radile zajedno na provedbi prekograničnih politika za izravno rješavanje uzroka prilova, osobito za albatrose i buretare koji su ozbiljno pogođeni. S ljudskim promatračima na brodu ili elektroničkim uređajima koji prate aktivnost, stopa prilova albatrosa dramatično je pala na nadziranim plovilima. Ali što je s ilegalnim ribarskim brodovima? Vojni brodovi i zrakoplovi patroliraju Južnim oceanom tražeći kriminalne ribare, ali nema promatrača ili nadzora koji bi osigurali da ovi čamci koriste metode zaštite albatrosa, a bez njih znamo da su stope prilova vrlo visoke.
Brodovi koji legalno pecaju općenito su registrirani i licencirani, te se moraju pridržavati zakona o tome gdje i kada love te što i koliko mogu uloviti. Praćenje ribolovnih aktivnosti oko kopnenih masa je jedna stvar, ali izvan tih granica, otvoreni ocean se smatra međunarodnim vodama i ne potpada pod jurisdikciju jedne nacije. Patroliranje ovim ogromnim područjem brodom ili zrakom rijetko je učinkovito. Ali što ako postoji 100 “časnika” koji bi mogli prijeći 10.000 kilometara svaki u 30-dnevnom razdoblju? Upoznajte oceanske stražare albatrose koji patroliraju morima u potrazi za ilegalnim ribolovcima.
Toliko je ptica umiralo kao rezultat uhvaćenosti u ribolovne linije da su istraživači počeli proučavati preklapanje između albatrosa i ribarskih brodova. Razumijevanje gdje su ptice došle u kontakt s ribarstvom i koje su ptice najviše pratile čamce pomoglo je objasniti koji su dijelovi populacije najviše izloženi riziku od usputnog ulova. Istraživači su kartirali distribuciju brodova koristeći podatke prenesene iz nadzornih sustava na brodu, ali ti su zapisi često dostupni samo na kopnu, a rijetko u stvarnom vremenu. Zbog vremena koje ptice provode na otvorenom oceanu, to je značilo da istraživači nisu imali pojma koliko se ptica susreće s ribarskim brodovima i koliko dugo. Kako bi riješili ovaj problem, istraživači su razvili uređaje koji se mogu pričvrstiti na albatrosa. Uređaj za praćenje detektira radar čamaca, prikupljajući informacije o tome gdje se brodovi nalaze u stvarnom vremenu. Bile su potrebne godine da se ti uređaji usavrše i dok prvi nije uspješno detektirao radar na brodu. Podaci su pokazali kako su spol, dob ili osobnost svake ptice utjecali na vjerojatnost da će ptica doći u kontakt s ribarskim brodovima. Na primjer, mužjaci se češće hrane na jugu, bliže Antarktiku gdje su ribarski čamci rjeđi, dok se ženke hrane sjevernije, bliže tropima i kontaktnim žarištima ribolovnih aktivnosti.
Ovaj rad je prvobitno počeo praviti razliku između ribarskih brodova i drugih plovila, kako bi se ispitalo je li veća vjerojatnost da će ptice biti privučene isključivo ribarskim brodovima. No kada su istraživači pogledali podatke koje su prikupili uređaji kombinirali s globalnom kartom, mogli su vidjeti lokaciju svih brodova s aktivnim automatskim identifikacijskim sustavom (AIS). Ovaj radar omogućuje plovilima da detektiraju jedni druge, sprječavajući sudare. Ali studija je pokazala da više od 20% brodova u francuskim vodama nije imalo uključen AIS, što se popelo na 35% u međunarodnim vodama. Budući da je namjera AIS-a štititi plovila, vjerojatno su ta plovila koja su radila bez njega u međunarodnim vodama to radila kako bi izbjegla otkrivanje, pa bi stoga mogla ilegalno loviti ribu.
Podaci koje su albatrosi prikupili nenamjerno su otkrili potencijalni opseg i razmjere ilegalnog ribolova u Južnom oceanu. Teško je zamisliti da ljudski ophodni brod može pokriti dovoljno prostora za učinkovito praćenje ilegalnog ribolova. No, svaki lutajući albatros mogao bi potencijalno pokriti isto područje oceana kao i čamac, a kad njegov zapisničar otkrije ribarski brod s isključenim AIS-om, može ih prenijeti vlastima, koje mogu upozoriti obližnja plovila da istraže. Prikupljanje podataka na ovoj razini ne samo da bi poboljšalo našu sposobnost otkrivanja i upravljanja ilegalnim ribolovom, već i identificiranja područja visokog rizika za očuvanje. To bi pomoglo u očuvanju ribljeg fonda, zaštiti albatrosa i drugih morskih ptica te upravljanju morskim ekosustavom u cjelini. Kao oceanski stražari, albatrosi imaju jedinstvenu sposobnost prikupljanja podataka potrebnih za njihovo očuvanje. Njihova pionirska uloga u prikupljanju podataka vođenih životinjama otvara put drugim vrstama da prate ljudske aktivnosti koje riskiraju njihov opstanak u divljini.
Izvor: theconversation.com
