U pitanju je vrh Sv. Mikula koji se nalazi na Osorščici. Upravo zbog ovog pogleda smo se na proljeće otisnuli na produženi vikend na Lošinj. Vidjela sam mnogobrojne fotografije s ovog vrha te čula i priče ljudi koji su se popeli na njega – svi su redom bili oduševljeni. Nama nije bio potreban dodatni razlog za uspon.
Osorščica se smatra jednom od najatraktivnijih otočnih planina. To je tipična krška planina koja ima vapnenačku građu. Proteže se u dužini od 10 kilometara na sjevernom dijelu Lošinja. Svoje ime je dobila prema gradiću Osoru koji se danas zapravo nalazi na susjednom Cresu. No, to nije uvijek bio slučaj. Naime, Cres i Lošinj su nekoć bili jedan otok koji se zvao Apsyrtides (Osorski otok). Danas Lošinj i Cres razdvaja morski tjesnac. Otoci su nastali djelovanjem čovjeka koji je u antičko doba napravio prokop širine 11 metara kako bi se omogućio prolaz brodovima. Danas se na njemu nalazi pokretni most koji službeno označava prelazak s jednog na drugi otok.
Sv. Mikula nije najviši vrh Osorščice, no najljepši je i zbog toga je popularniji. On se nalazi na 557 metara, dok se najviši vrh Televrina nalazi na 588 metara nadmorske visine. Najpopularnija staza je Nerezine – Sveti Mikula, a tu stazu smo upravo i mi koristili za uspon. Izlet smo nadopunili i usponom na vrh Televrina te smo se vratili do svoje početne točke istom stazom. Ako imate mogućnost organizirati prijevoz, svoj izlet možete završiti i u Osoru.
Službeno staza počinje u mjestu Nerezine, kod autobusne stanice, no kako biste izbjegli hodanje po asfaltu, skratite dio staze. Najbliži prilaz automobilom ili kombijem (bus ne može proći) nalazi se kod proširenja s putokazom i pločom na kraju popločanog odvojka Pešćine (Peštine) s glavne ceste Osor – Mali Lošinj. Na cesti ćete uočiti odvojak za Nerezine, Mali Lošinj i desno Pešćine gdje treba skrenuti. Ovo raskrižje je udaljeno oko 1,5 od benzinske pumpe na ulazu u Nerezine. Ulazak na stazu teško ćete promašiti jer stoji putokaz i na kamenom stupu ploča koja opisuje dolazak austrijskog prijestolonasljednika i nastanak staze.
Staza prvotno ide uz suhozide, prolazi kroz šumu, a za oko pola sata hodanja stiže se do prijevoja Počivalice gdje se može napraviti pauza. Do samog vrha od te točke je potrebno oko 40-ak minuta hodanja. Nama osobno je od početka staze do samog vrha bilo potrebno oko 1.15 h, s tim da smo na stazi bili oprezni jer smo je pohodili u doba borovog prelca te smo pazili na svaki korak zbog psa. Stižemo do raskrižja staza, lijevo za par minuta stižemo do vrha Sveti Mikula dok desno vodi staza do najvišeg vrha Televrina do kojeg je potrebno oko pola sata.
Iskreno, bez obzira na to što sam vidjela brojne fotografije s ovog popularnog lošinjskog vrha, ipak me zatekla ljepota. Sveti Mikula se možda ne može pohvaliti svojom visinom, no zato ima jedan od najljepših pogleda. Pogled se proteže na istarsku obalu, Velebit, pa čak u slučaju bistrog vremena možete vidjeti i Gorski kotar, Triglav, Rab, Pag i Silbu. Na samom vrhu se nalazi kapelica Sv. Nikole koja je izgrađena u 14. stoljeću i cijelo vrijeme je otvorena. Nažalost, žig na ovom vrhu je posve devastiran te je u našem Dnevniku ostavio tek crnu mrlju.
Ako ovog ljeta svoj odmor želite upotpuniti usponom na vrh Sveti Mikula, računajte da ga ostvarite u rane jutarnje ili kasnije popodnevne sate kako biste izbjegli vrućinu. Sa sobom ponesite mnogo vode, obaveznu kremu za sunčanje i nemojte zaboraviti na kapu. Izlet na Osorščicu definitivno ubrajam među najdraže planinarske izlete na kojima sam u zadnje vrijeme bila. Mi čak nismo imali najbistrije vrijeme, no unatoč tome nas je pogled posve razoružao.
